Strahuj, dušo!

 

 

Čitat ću te svakoga jutra.

Otvorenog oka ili ispod trepavica.

Svakoj ću pori lozinku poljupcem otključati.

Iz sefa dragocjenosti  ukrasti.

Nećeš odoljeti maski crne mačke ni kandžama što klize preko tvojih leđa.

Saplest ću ti zapešća kosom ispod slike nekoga sveca.

Tražit ćeš oprost za sve one dane kada si odgovore na moja pitanja pretvarao u ruku što kosom mi prolazi, pogledom kišnih okana prazninu ispred sebe slikao i u    nespokoju moga tijela samo sebe njihao.

Strahuj, dušo, nisam više ona mala što ti je u krevet zvjezdano nebo polagala, mjesečinom  golo tijelo pokrivala.

 

 

M

 

Autorka: Sovjeta Grubešić

Fotografije: Sovjeta Grubešić

Nema komentara

Ostavi komentar