Šta ti kaže srce?

Posveta je glasila: “Nemoj da postaneš zgodni, sredovečni advokat, sa propalim brakom, koji ispipava mlade pripravnice po kancelariji. Osećaj, jebem mu mater i usudi se da zavoliš. Inače će sve da ode u đavola.”

Čekala sam ga na autobuskoj stanici. Mesto gde vilene svi susreti i rastanci. Volim da gledam kako se ljudi grle tada. Ne postoji ništa iskrenije od tih zagrljaja i ništa na ovom svetu što teže pustiš da uđe u taj prokleti autobus. Kasni. Držim u ruci svoj ranac, sedam da odmorim. Decembar ume da me iscrpi. Vuče sa sobom neku ranjivu energiju, nedovršene stvari, preispitivanja, obaveze koje mi lupaju šamar da me rasveste da treba da im se posvetim.

-Zašto si mi poklonila Kaporovu “Unu” sa onakvom posvetom? iskrivio je usne u poluosmeh, spremajući ciničnu opasku. Prišao mi je s leđa i seo pored mene. Držao je u ruci knjigu. Počeo je da je čita, koristi 250 dinara kao obeleživač. Izvukao je pare i rekao: “Bolje da sam kupio kokice usput, nego što sam počeo da je čitam. Jadnih ovih 250 dinara, svakakvog su se bluda nagledale.”

Nasmejala sam se i rekla: “Da te uplaši, neke knjige su maheri za mangupe.”

-Izvini, krimosu, a čega to treba da me plaši?
-Protraćenog vremena, promašenog shvatanja mladosti, koliko je strašno ne osećati.
-Ne zvuči mi zanimljivo ovo, bolje da si mi kupila erotski roman.
-Ti živiš erotske romane, izmenjao si 10 devojaka za 10 dana, treba ti nešto da te spiči.
-Poslednji put kada me je spičilo, osećao sam se kao da me je pregazio voz. Uneo sam u sebe dva litra vinjaka, završio na ispiranju i doživljavao mini nuklearne reakcije u mozgu kad god sam video neku plavušu. Ovako mi je dobro. Ništa ne osećam, zadovoljim svoje potrebe. Nema ništa komplikovano. Da mi izvineš na izrazu, i gornja i donja glava su zadovoljene.
-A šta ti je sa srcem?
-Ono kuca. To mu je dosta za sada. Idemo li?
-Ti si povređeni skot.
-Ti si zaljubljena. Ali nisi povređena…Još.
-Jesam ja idiot zato što sam zaljubljena?
-Jesi. Al’ si našla svog idiota. I lepo vam je u idiotskoj predstavi zvana ljubav. Ja sam probao. Za mene je ipak vino, ono što ide posle vina, odlazak pre jutra.
-Dok se ne pojavio neko, ko će da te ubedi u suprotno.
Nastavio je da se cinično smeje, slegnuo ramenima i ubeđivao me da je on završio sa svim romantičnim, paćeničkim pričama.

sta-ti-kaze-srce-blacksheep.rs

Sto puta sam izvadila labelo da namažem usne, kao da će labelo da ih slepi, da ne bih morala da se više sa njim raspravljam. Možda ja ne razumem koplikovane odnose. Iza tih “zadovolji potrebe” odnosa, stoji komplikovana priča kome je nekome sjebala psihu. A možda ih samo ne umem. Srce je tu da drnda kada ti se neka osoba svidi. Tu je da zatreperi i da ti pomuti razum. Postoji da bi tvoji otkucaji zaplesali sa otkucajima onih koje grliš.

Srce ovog dečaka trenutno i dalje pije vinjak, zalepljeno je flasterima na više mesta, puši dve pakle na dan, omakne mu se i buksna. Plače za jednim plavim čuperkom i to nikome neće da prizna. Pustilo je bradu, nije se pogledalo u ogledalo već nekoliko meseci, skoro će i godina. Plavi čuperak ga je opasno izigrao, nokautirao ga je. Srce ovog dečaka je toliko besno, da ne dozvoljava da mu se priđe. Zapostavljeno je, nije ga u skorije vreme niko zagolicao. Niko se njime nije bavilo. Mislim da čak i kada neko pokuša da ga zagrli, da ga ono odgurne. Sa obe ruke. Iz sve snage. Mislim da ima tikove na zagrljaje, jer dugo nekome nije pripadalo. U toku svog zauzetog dana, glupim poslovima, kada na trenutak ne uspeva da se skoncentriše, dopusti sebi da prizna da mu neko nedostaje i da je prazno. Onda dođe sebi, pa kaže da je to za slabiće i da treba da se fokusira na glupe birokratske stvari. Da je to ono što čini život. Ponavljanje glupih radnji bez osećaja. Da ljubav ne postoji, da je to samo ponavljanje glupih radnji sa par orgazama, bez osećaja.

-Daj mi začas knjigu.
Uzela sam hemijsku iz ranca i prepravila posvetu: “Želim ti da nađeš nekoga ko neće da ode od tebe, pored svih zidova i bodljikavih žica, kojima se štitiš.”
Nasmejao se i rekao da je našao, ali da je zakasnio.
Da ima plavu kosu.
Da stalno nešto čita.
Da uvek ima lude ideje u glavi.
I da hoda trenutno sa njegove desne strane.
Ali da je našla svog idiota.
I da je odale zapravo sve počelo.

Autorka: Nataša Elenkov

Fotografija: tumblr.com

1 Komentar