Šta ste poslednji put probali prvi put?

Pošto je bio ponedeljak, a postoji neko nepisano pravilo da tada „valja započeti nešto“, krenula sam da se “opremam” za diplomski rad iz copywritinga. Ko ne zna šta je copywriting, slobodno neka izgugla, jer više nemam snage da objašnjavam ljudima da ne radim u kopirnici. Elem, čitam, gledam reklame, zapisujem i naletim na jednu u kojoj narator kaže: „Šta ste poslednji put probali prvi put“ Sklonim ja lepo literaturu, napravim blago teleću facu i počenem da razmišljam o ovom pitanju.

Zapisala sam sledeće:

-Provela sam celu noć na keju sa nekim ko me nije puno pitao, a puno je razumeo. Iz ranca je izvukao dve plastične čaše i flajku vina. Uspeo je da me dogura do jutra.

– Bila sam sama na ulici i po prvi put sam osetila tišinu. Provaliju samoće. Na trenutak, ali samo na trenutak sam sebi priznala da sam možda izgubljena. Nemaš nekog da te poljubi da prođe. Da te pita: „Mačko, jel možeš?“ Da potom onako šeretski namigneš i da slažeš da možeš. Posle par koraka sam shvatila da postoje oni koji su zajedno, a da se guše tišinom. Oni koji šetaju tišinu udvoje. Oni koji vode ljubav u tuđim mozgovima. Koji ne znaju koga drže za ruku, dok dele jastuk i sanjaju erotske snove.

– Po prvi put sam deveti put pročitala „Gospodu Glembajeve“.

sta-ste-poslednji-put-probali-po-prvi-put-blacksheep.rs

– Naletela sam na pijane klince na mostu koji su mlatarali polupraznim flašama i pevali “Mi menjamo dan za noć”. Znam da nemam sluha, ali to nije bio razlog da dozvolim da skrnave EKV. Da skrnave ljubav. Probudila se aždaja u meni, pa sam im onako profesorski objasnila značenje pesme. Da se ona ne peva, kad se ne oseća. Jedan mali iz čopora mi se okrenuo i rekao: „Tetka, opusti se i dođi da cirkaš sa nama. Totalno si seksi kad si nadrkana!“ Zabolelo me ovo „tetka“. Boleo me EKV.

– Htela sam da skinem duks u parku, jer je jednom dečaku bilo hladno. Imala sam samo brus ispod. Moja muževnost i kavaljerstvo isplivaju na površinu u kritičnim momentima.

– Upisala sam treću školu iako drugu završavam, a prvu verovatno nikada završiti neću.

– Kupila sam kera „za kuću“. Baba je uvek govorila da su „kerovi za dvorište“. Prekršila sam njeno pravilo. Sad imam sina Radoja koji je pravi pit bul u telu maltezera. Volim ga kao da sam ga stvarno rodila. Sita se ispričam sa njim. Normalnim kerovima su fetiši čarape i obuća. Radoju su fetiš brushalteri. Svake nedelje omlati barem dva. Još uvek nisam skontala na koji fazon ih skine sa sušilice za veš. Ozbiljno planiram da porazgovaram sa veterinarkom. Možda je zreo za ženidbu?

– Probala sam vegansku hranu. Ne znam šta sam probala.

– Naletela sam na bivšeg dečka na koncertu „Hladnog piva“. Fascinantno je da dve tako različite osobe mogu isto da urlaju na iste pesme. Da posle koncerta odu na svirku i da bleje u mraku, jer je nestala struja. I da pričaju. Fascinantno je to da ga mnogo više volim kao bivšeg, nego kao tadašnjeg dečka.

– Obećala sam nekome da ću ćutati. Nisam obećala da neću pisati o tome.

– Napisala sam priču u kojoj se iz aviona vidi da sam se zaljubila. Obično u mojim pričama ne znate šta je laž, a šta istina. Samo oni koji me poznaju mogu jasno da odvoje realnost od fikcije. Sve ostalo je voajerizam.

– Dopisivala sam se sa svojim fanom. Fan je po mom mišljenju kontradiktorna i pomalo strašna reč. U takvim situacijama mi prođe kroz glavu pesma „Ne veruj u idole“. Naravno da vam prija kad vam neko kaže da vas čita i prati. Da obožava vaše tekstove. Da ste vi “Ženski-bog-u-pantalonama”. Da je morao da vidi kako izgledam na fotografijama, da bi se uverio da sam „realna“. Da se zaljubio u moje redove, energiju i sve ono što radim na sajtu (redakcija zna da sam tu samo ministarka sa foteljom 🙂 ).  Zbunila sam se. Valjda zato što mi se ovako otvorena situacija dogodila prvi put. Objasnila sam mu da sam hipersenzitivna osoba, da nisam nikakva „žena, majka, kraljicaaaa“, da ribam wc-šolju sama, da mi se podočnjaci često slažu sa teget starkama i da opasno podrigujem posle punjene pljeke. Trenutno, samo lajkuje moje tekstove. Izgleda da je odlučio da ostane zaljubljen isključivo u moje redove.

– Plesala na kiši. U parku. Sa limenkom piva u ruci. Smejala sam se. Niko me nije gledao čudno.

Kad podvučemo crtu, dosta je tu stvari urađeno prvi put. Čini se da mi nikada nije dosadno. Da i u trenucima dosade sebe umem da zabavim i da uradim nešto  prvi put. Uostalom, prvi ili peti put, koga je briga, sve dok radimo nešto za sebe. I dok nam je lepo. Lepo je tako lepa reč.

Autorka: Tijana Banović

Fotografije: content-16.foto.mail.ru, favim.com

Nema komentara

Ostavi komentar