06 jul Srednjoškolci

smijali smo se smrti

na bijelom papiru crtali smo

nadgrobne spomenike

grafitnom olovkom

i smišljali duhovite čitulje

desetak umišljenih tinejdžera

nesvjesni svoje gluposti i neznanja

a onda bi svako pročitao svoju

pred ostalih trideset drugara iz razreda

koji su bili publika

oni su ovu morbidnu predstavu

podržavali glasnim smijehom

i gromkim aplauzom

svečano proglašavajući pobjednika

najmorbidniji među morbidnima

najcrnji među crnima

najčudniji među čudnima

ne, smrt nam nije bila tako strašna

i na pomen njenog imena nisu

nam prolazili trnci kroz tijelo

nije nam se ježila koža

niti nas je obuzimao strah

da, svjesni smo bili

da je ona dio života

da je neminovnost

i kraj

a možda i novi početak…

ipak, nismo se pitali

i nismo o njoj mislili

dublje i dalje

jer je bila tako daleko od nas

mislili smo na ono što je

bilo blizu

na ekskurziju, matursko veče

i novi život nakon toga

od koga smo previše očekivali

mi, perspektivna družina

oštrog uma i bistrog pogleda

puni ideja, planova,

definisanih ciljeva i ambicija

a samo ponekad čudni, crni i morbidni

kao te jeseni

kada smo, iz nekog glupog razloga,

crtali nadgrobne spomenike

grafitnom olovkom

sastavljali duhovite čitulje

i smijali se smrti

a sve je to, zapravo, bila

jedna velika šala.

Autorka: Valentina Šuković

Fotografija: favim.com