Špalir dobrodošlice

 

Mramorno obzorje osvajalo je horizont, romoreći u spokoj slane bezdani, prepuštene stisku koralnih sprudova, umivenih šakama sablažnjive izmaglice. Usamljeni molitvenik, zakrečen nijansom slonovače, grčevito je stezao plamen sramežljivog ćilibara, udomivši izbledela lica oreolom nagrađenih hodočasnika. Nakrivljeno raspeće snebivljivo je odolevalo vremenu, priklonivši se jalovim padinama otrovnih, zlosutnih, hridi. Obrisi ožutele, sunčeve, kolajne tiho se prepustiše uznemirenim talasima, potaknutim peanama nasrtljivog razvigora. Miris gorke soli, poput neumorne tkalje, uplitao bi moje uzdahe u tesnu paučinu, mrveći usahla pluća. Niz prebijene tabane glasno se stropoštao pomokren pesak, naležući na omanju peščanu dinu, podno mojih stopala.

 

Trulo tkivo mermernog ostrva poniralo je ka nizinama, prepustivši svoj vitičast skelet pejzažnom kanvasu. Sasušena trska žudno je roptala niz vetar, obljubivši utrnule, slane, obraze. Šakom otirući pramen sa čela, nemirne klice prašine beonjačama zaigraše, utopivši se u suzama očajnika. Žalopojni vrisak dopirao je sa susednog ostrva, kako je razigrani kaftan tonuo u nespokoj zjapeće morske čeljusti. Beše ženski, spravljen od čoje, boje usnulog, umirujućeg, jaspisa.

 

Oronuli brod tromo je napuštao sterilne, zubate, obale žigovima beležeći put u smiraj. Sa njegovih nakrivljenih, njišućih, bokova jasno se naziralo ime opasano mesingom, škrto izvijenim u „Punat“.

 

Goli otok blacksheep.rs

 

Odabrani domaćini, sazvani u špalir, sažaljivo me obujmiše pogledima, sramotno skrivajući letve sa kojih se krunio miris užegle krvi. Vispreni „revidirani“ posmatrali bi me ispod naherenih rubova slamnatih šešira, ponosno prikazujući sijaset ozleda, rasprostrt duž maljavih, koščatih, telesa. Klešući beli kamen čijom je površinom hirovito brektala srebrna žila, osetio bih otkucaje, pak, pulsiranje ovog mesta.

 

Dežmekast odrpanac, zašiljene brade i promućurnog čela, snažnim pokretom položi svoj prvi hitac na moja rebra. Drugi ispratiše njegove osorne pokrete otirući krv sa izbrazdanih obraza, suzama isprativši moje pognuto, obezličeno naličje. Bezmalo grabeći za stopala, revnosno me tukoše u volšebnom ritmu dubokih grcanja.

 

Napustivši nutrinu špalira, poslednja molitva blago se otrže sa njihovih usana, nakvašenih sevdalinkama i tugaljivim grimasama. Sunce je bolećivo iskašljavalo poslednje zrake, jenjavajući u nedrima Svetog Grgura. Kaftan je bestelesno nadletao Jadran, bojeći svod dražesnošću jaspisa.

Prigrlivši suton, moje postojanje otisnulo se ka ponorima, skrivenim u sunovraćenim venama Golog otoka.

 

 

 

Autor: Galić Marko

Fotografije: wikimedia.org, greynotgrey.com

 

 

Nema komentara

Ostavi komentar