24 apr Soldier of love

Posljednjih mjeseci u meni luta odbjegli vojnik iz građanskog rata. Sreli smo se jedne noći na obroncima moje duše. Te noći padala je kiša, ona zbog koje se jave magla i melanholija. Mislila sam da sanjam ugledavši ga kako naslonjen na moje rebro odmara sa puškom pored sebe. Kiša mu se slivala niz lice. Nesmotreno sam zgazila jednu od, već sasušenih, svojih suza. Zvuk ga je opomenuo na opasnost. Brzo je podigao pušku i gledao vojničkom opreznošću oko sebe. A ja sam pobjegla iz snova, brzo da me ne ugleda. Ali sam ujutro znala kada napravi svaki svoj korak.

Čujem mu korake kako prolaze nepremostive planine tuge u meni. Vidim ga kako se bori sa olujom mojih emocija. Jedanput je upao u more mojih suza. Zamalo da ga uguše, ali on je vojnik. Doplivao je do obale. I putuje rijekom mojih krvotoka. Traži put do svog doma. Mjesecima. Prolaze sa njim melaholične kiše i razdražljivi anksiozni snjegovi. Kako mi se približava srcu budi se luckasto ljubavno proljeće. I onda zaluta. Skrene sa pravog puta. Golica me dok se penje neravnim kulikulama. Zadihan sjedne na jednu od njih i gleda u smjeru purpurnog srca koje mu se čini da je na samom kraju svijeta. I krene ka njemu. Ali ga dočeka magla želja u mojim plućima. Rukama pravi put kroz nju. Bori se. Ne smetaju mu prepreke. I onda se javlja strastveno ljeto, koje ga tjera da ide brže i brže.

Vidjevši besmisao rata otisnuo se na put koji ga je doveo do moje duše i lutanja u njoj. Smisao ljutanja je pronaći put do nečijeg srca. On to zna zato mu ne smetaju prepreke koje mu moja duša stvara. I jedne noći, na kraju ljeta, pojavio mi se na vratima, umoran od ratova, lutanja… Prvo što je rekao bilo je „neka nas u snovima jer vani je besmisao i surova razvratna stvarnost koja želi da uništi ljubav“.

Nasmješila sam se i pustila ga da mi uđe u srce. Navukla sam teške zastore na prozore dok je on skidao ranac i kapu sa sebe…

Autorka: Luna H.

Fotografija: tumblr.com