30 mar Smislu
Danas ću te videti
tvoje oči,
ruke,
šake,
prste.
Čuti tvoj glas
smeh,
prepoznatljivu gradaciju u govoru.
I, smislu,
sve što mogu da mislim je
koliko te volim
i koliko je to glupa
i slaba reč
za ono što se sudari
u našim pogledima,
upućenim osmesima,
sada,
i za dve godine,
i za šest godina,
i zauvek
jačina biće ista.
I, smislu,
ostavila bih sve.
Svaku sreću,
sva Sunca,
moju ravnicu,
i tuđe brige koje ti nikad nisi imao
kada mi napišeš:
Hvala ti.
Jer svaka reč
koju mi razmenimo sada
i koju razmenimo ikada
sadrži ljubav svih svemira zajedno;
onu zbog koje je Laza Kostić
napisao Santa Mariu della Salute.
A moj odgovor:
Uvek
Je najiskrenija reč
koju sam ikada mogla izgovoriti.
Jer si ti moje uvek.
I nema ničeg drugog,
to su iluzije.
I ne ostaje mi ništa
nego da na papir,
da u vazduh,
da u sebe vičem
tu glupu reč:
volim te, smislu,
uvek.
Autorka: Julija Sabo
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.