14 feb Slučajni susret

Umoran od loših vijesti
U samotne i prazne sate
Ni slutio nisam da ću te sresti
Poslije svih nevolja koje nas prate,

Ja koji čitav život pišem
Jedva izustim tek poneko slovo
Pitaš me kako živim, kako dišem
Kako sam općenito i što ima novo,

Pa ti kažem da je sve u redu
Ko’ za onih dana, kada zajedno smo kisli
Prešućujem ti svoju bijedu
I da mi ni danas ne ideš iz misli,

Kažeš mi da te se sjetim stihom
Ovaj trenutak krasiš svojom vedrinom
Odpozdravljaš me zatim i odlaziš tiho
I ostavljaš me samog, sa mojom tminom,

Ostao sam tako, dok su tekli sati
Mnogi bi pomislili da sam kao uklet
Rekao ti nisam i nikad nećeš znati
Koliko sam dugo sanjao taj susret.

Autor: Benedikt Matanović

Fotografija: weheartit.com