Slobodan Jovanović: „Treba biti istrajan, prisutan, izbacivati kvalitetan sadržaj i rezultat ne bi trebao izostati“

3. april 2018.

Crna ovca ove nedelje je Slobodan Jovanović, grafički dizajner koji živi i radi u Banjaluci. Kada nije na radnom mjestu, Slobodan uživa u društvu dragih ljudi, igra video igre, gleda filmove i serije, a u posljednje vrijeme, na našu veliku radost i zadovoljstvo, počeo je i da se aktivnije bavi digitalnom umjetnošću i da svojim ilustracijama uljepšava i naše dane. Šta ga inspiriše, ko su mu uzori i da li je zaista crna ovca ili pak vuk, saznajte u intervjuu koji slijedi.

 

Ko se krije iza imena Samotnjak.art?

Slobodan: Pa, imenom i prezimenom, moja malenkost, Slobodan Jovanović. A ako bih morao analizirati razlog za odabir tog imena, mislim da je dijelom zbog toga što sam prilično selektivan po pitanju društva u kojem sam. I nije stvar arogancije u smislu da ja ne mogu trošiti svoje dragocjeno vrijeme na bilo koga, nego svjesnost činjenice da je vrijeme najdragocjenija stvar koju imamo, a ja biram da dajem svoje isključivo bliskim ljudima. Tu je i standardna fascinacija vukovima kao izuzetnim bićima, a na kraju krajeva, samo ime Samotnjak zvuči kul.

Kako i kada se razvila ljubav prema umjetnosti?

Slobodan: Moj stariji brat je odgovoran za prve korake, pošto je on prvi počeo da uči da crta u Zenici u omladinskom udruženjuYouth house početkom rata a ja, naravno, krenuo za njim. Tu sam se prvi put sreo sa strip umjetnošću i to je krenulo svojim tokom.

Zašto baš digitalna umjetnost?

Slobodan: Digitalna umjetnost je nešto u šta sam se upustio skoro, mislim da je to nekako logična evolucija. Ako gledam sa praktične strane, bukvalno se svodi na manje nereda i češće „snimanje pozicije“ i mogućnost „replaya“. Da, takođe sam strastveni gejmer. (Smijeh) Počelo je sa stripom, onda se nastavilo kroz tradicionalnu obuku, srednju umjetničku školu u Banjaluci, a kasnije i Akademiju likovnih umjetnosti. Akademija, s kojom sam stao na kraju treće godine, koliko je imala pozitivnog uticaja na mene, toliko me i udaljila od svega toga, prvenstveno zbog načina na koji su se stvari radile i gdje se pokušavalo uticati na promjenu stila koji je, u mom slučaju, već bio prilično formiran, a kompromis mi nije jača strana. (Opet smijeh) Pauza koju sam poslije napravio je bila na moju štetu, naravno, al’ hej, jednom kampanjac, uvijek kampanjac. Nemam više namjeru praviti pauze bilo kojeg tipa.

Ako je suditi po tvojim radovima, vidi se da već imaš izgrađen i prepoznatljiv stil. Šta te inspiriše? Imaš li možda neke uzore?

Slobodan: Što se inspiracije tiče, sve je to nešto direktno inspirisano nekim dešavanjima u mom životu. Veliki sam filmofil i fanatik za serije, tako da me privlači i dizajn filmskih postera i fan art generalno, tako da mislim da mi inspiracije neće faliti. Stil mi je kombinacija stripovskog i tradicionalnog, uglavnom krene po strip fazonu a onda, kad krene sjena, uključi se tradicionalno. I onda se utrošeno vrijeme po uratku udvostruči. (Smijeh) Od uzora, prvi kojeg se sjećam je Jean Giraud i njegov Blueberry, te Hermann Huppen sa stripom Jeremiah. Kasnije Claudio Castellini. Ali skoro sam (sram me bilo) otkrio serijal Scalped, koji je crtao R.M. Guéra, za kojeg sam opet saznao da je čovjek iza tog imena u stvari Rajko Milošević, pa mi je njegov fantastičan stil nekako postao još draži.

Kad smo kod filmova i serija, imaš li neke koje bi posebno izdvojio i preporučio našim čitaocima da svakako pogledaju?

Slobodan: Što se tiče serija, svakako bih izdvojio Kingdom, Black Sails, Peaky Blinders  Breaking Bad, a od filmova Drive, Memento, Shimmer Lake  i milion drugih.

Kako nastaje jedan digitalni crtež i koliko vremena ti je u prosjeku potrebno od ideje do realizacije?

Slobodan: Najviše vremena ode na osmišljavanje koncepta i kompozicije, to je uvijek igranka, ali ujedno i najzabavniji dio, poslije toga mišićna memorija preuzima. Najzahtjevniji rad do sad nije prešao tri sata da bi se kompletirao.

Po tvom mišljenju, u kakvom položaju se danas nalazi umjetnost uopšte i kakva budućnost je očekuje?

Slobodan: Često kažem da je danas divno vrijeme da se bude živ. Bar kad su u pitanju informacije. U bilo kojoj branši. Ako želiš nešto da znaš i naučiš, imaš gdje da saznaš. Tržište je ogromno. Stilovi raznovrsni. Treba biti istrajan, prisutan, izbacivati kvalitetan sadržaj i rezultat ne bi trebao izostati. Budućnost umjetnosti?Skoncentrisan sam samo na svoju u istoj. Postaje svjetlija svaki dan.

Na čemu trenutno radiš i kakvi su planovi za dalje?

Slobodan: Trenutno radim na ilustracijama za zbirku poezije jedne moje prijateljice. Na svojim random afidejama, kako ih uradim – tako ih i podijelim na društvenim mrežama. Na svom strip projektu. I na nekim proizvodima koji će biti kombinacija mojih radova i digitalne štampe sa akcentovanim dijelovima u zlatotisku i drugim tehnikama.

Bez čega ne bi mogao da zamisliš dan?

Slobodan: Bez kafe. Cigareta (ostavljam, evo za koji dan). (Smijeh) Ali najviše bez malih svakodnevnih rituala koji, by the way, postaju sve brojniji.

Čime se braniš od mraka?

Slobodan: Ne branim se. Dogovorili smo se oko cimeranja. A najbolje radim kad mi on gleda preko ramena.

Zašto si ti Crna ovca?

Slobodan: Nisam. Ja sam vuk u crnoovčijoj koži.

Razgovarala: Tanja Spasojević Simeunović

Ilustracije: samotnjak.art