Školjka

Htela bih da me dodirneš. Onaj mladež ispod desne obrve. Da usnama okrzneš rupice na mojim obrazima. Da mi prstima prođeš kroz kosu. I zapleteš se u moje niti.

Htela bih da me uguraš u svoje ruke. Da zagnjurim u tvoja nedra. Da prislonim uvo na tvoju školjku. I razumem njene reči.

Htela bih da nam se isprepliću bedra. Da se noge vežu u čvor. Da nam se uzdasi pomešaju i progutaju čežnju.

Htela bih da me imaš. O, kako bih to htela.

Htela bih da stanem u tvoj korak. Da hodamo dok tabani ne počnu da nam bride. A mi i dalje hodamo. Zajedno.

Htela bih da me glasno nasmeješ. Da se iznova zaljubim u tvoj dečački osmeh. Onaj nespretan. Pa mi šapneš nešto bezobrazno. Da pocrvenim od slatkoće.

Htela bih da umem da ti objasnim zašto ćutim dok me gledaš. Da ti prospem reči koje stoje u grlu. Da umirim neiscrpni ples aždaja u stomaku. Da ti ogolim svoje strahove.

Htela bih da obeležim svaku ulicu u kojoj si me poljubio. Da izbrojim svako zrno kafe koje smo popili. Da izgužvam svaku košulju koju si opeglao, dok si pokušavao da me privoliš da peglam iste. A meni u glavi kalašnjikov.

Htela bih…

Htela bih da se vratiš.

skoljka

Autor: Anela Uzeirović

Fotografija: tumblr.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.