Sistem se ruši neposlušnošću

To je lako,

mislila sam.
To je smešno,
mislila sam.
I smejala se vlasti,
smejala se ironično,
i smejala se narodu,
smejala se da ne bih plakala.
I govorila sam:
bitno je biti neposlušan!

I onda jednog dana
stigne mejl
Mom ocu
Preteći
Mom ocu preteći mejl

Kažu
Dobiće otkaz
Ako ne glasa za tog i tog

Kažu
Da posao do kog je dolazio
30 godina
Pada u vodu
Samo ako
ne glasa za tog i tog

I
ne samo on
nego i njegova porodica
moja mama, moji baka i deda
a ja, maloletna
imam još fore par meseci

I onda
je iskipilo
Onaj smeh
Onaj plačni smeh je izašao
samo u vidu plača
I više ništa nije bilo smešno

I kažem ja sebi
kada dođoh sebi:
Hajde sad
budi neposlušna
Hajde sad
menjaj sistem

Kada o tome
visi jedan
mukom stečen posao,
kada o tome visi
čitava jedna porodica

A bes
Sveti bes
Kipti iz mene
Jer sam vezana
žicom
Ja, koja ne dozvoljavam
ni planinama da mi ograniče pogled

I nije bitno
ko je poslao mejl
Jasno je
da je to nečovek
Tako jasno
kao bol u grudima i u glavi
koji samo ti neljudi
mogu izazvati

I osećam
da umem da mrzim
Osećam
veltšmerc kako tutnji mojim telom
i boli me
u venama, u glavi

I shvatam
da sam dopustila
da mislim na njih
da ih skidam s vlasti

I neću više
Neću više ni da mislim na vas
Budite šta god hoćete
Ali
Molim vas
samo jedno
Budite bar jednom ljudi

Eto,
ja znam neke fine ljude
Onda mi bar dopustite
da se okružim sa njima

Jer ja
i moji najbliži
Vas ne želimo
a nije pristojno
nepozvan i nepoželjan
ni privirivati u tuđu privatnost

A za sistem
više nemam vremena
više ne želim da imam vremena
Želim da gledam u Sunce
i grlim pokoje Drvo

Ja želim da dišem,
slobod(n)o,
hej!

Autorka: Sara Stepanović

Fotografija: tumblr.com

sara-stepanovic-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.