Simptomi trudnoće, raskida i jedne neobične veridbe po Sanji

– Lezite ovde, Sanja. Sve je u redu. Opustite se. Sve je u redu. Zašto ste tako uplašeni? Trudnoća je divno stanje za jednu ženu.

Doktorka je imala blagi glas, nežne crte lica i mekane ruke. Na momente joj se činilo da je došla kod tetke na pregled, a ne kod ginekologa. Sve je već znala. Osećala je to po čudnom osećaju koji je preplavio celo njeno telo. Trudna je.

– Nema šanse, pa pazili smo. – rekao je i nije se više javio.

Simptomi trudnoće po Sanji

Ništa nije bilo kao što joj je njena sestra opisivala kad je bila trudna. Ni sve one silne blogerke što se na Instagramu prenemažu od sreće sa svojim trudničkim stomacima. Sve je odjednom postalo lažno.

Počelo je sa mučninama, sa pojačanim mirisima. Sve ju je opsedalo. Kafa, jaja za doručak, čak i miris omekšivača kad otvori ormar ujutro da se obuče za posao. U gradskom prevozu bi obavezno zaspala. Jednom ili dvaput klimnula joj je glava i u kancelariji. Grlo joj je gorelo od gorušice.

– Nemoguće je da već sve to osećaš, Sanja – rekla joj je sestra preko telefona. – Jesi li bila kod ginekologa? Ne vrdaj mi, neko pravac lekaru, čuješ?! Ma kakva korona, luda devojko, moraš da se proveriš, je l’ čuješ?! Nije to kijavica!

Nije to kijavica. Rodiću dete. S tom mišlju Ana je legla u krevet. S tom mišlju se budila. Ali nije smela da ode ginekologu. Kad ode, kad joj potvrdi, onda će sve biti stvarno. I dete i to što je ostavio.

Ipak, tog jutra sedela je u čekaonici i gutala knedle.

– To je to, Sanja. Osam nedelja ste trudni. Laboratorijske analize potvrđuju dijagnozu pouzdano. Čestitam, postaćete majka. – doktorka je osmehom omiljene tetke potvrdila Sanjine strahove. – Nemojte ništa brinuti. Vi ste mladi, nema razloga za strah. Uradićemo za koju sedmicu i Double test, pa kasnije Triple. Nište ne brinite. Biće sve u redu.

Srce joj je zatrperilo do utrnulosti. Postaće majka.

Simptomi duševnog krša po Sanji

– Svaki put kad odem na kontrolu bodu me, uzimaju krv, nosim urin u bočici, mere mi pritisak, kilograme. Gde su se denuli oni instagramski poetični prikazi trudnoće, sad, a? – poslala je sestri poruku.

– To je čista biologija. I fiziologija ako baš hoćeš. Kao i ta tvoja mrzovolja. To su samo hormoni. – odgovorila bi joj sestra.

Sanji je sve išlo na živce, pogotovo što je izjednačavaju sa ringišpilom hormona. Od trenutka kad je uradila test za trudnoću i otišla lekaru osećala je kao da ju je neko bez njene volje smestio u brzi voz i kako se sad vozi u jednom pravcu bez šanse za povratak.

Trudnoća je divno stanje. Jedva čekam da zagrlim svoju bebu. Najlepše na svetu je biti majka.

Sa svih strana stizale su idilične slike trudnoće i roditeljstva, od kojih joj se vrtelo u glavi. Ritam povraćanja joj je zamenio ritam obroka. Umesto da jede tri puta dnevno, povraćala je ujutro, u podne, uveče. Graške znoja okupale bi joj čelo i cela leđa. Uveče, kad legne u krevet, osećala bi kao da tone u dušeku, kao da nikad više neće dotaći tlo sa dve noge.

– Duša mi se skršila. – rekla je sestri.

– Ne drami, Sanja, samo si trudna.

Simptomatologija kajanja po Nemanji

– Ne znam što više zoveš? Čuješ?! Prestani da me zoveš, Nemanja! – slušalicu je spustila po treći put za pola sata.

Nemanja je zvao danima. Video sam te. Kajem se. Molim te. Uplašio sam se. To je i moje dete. To je naše dete, Sanja.

Ponovo je povraćala u mlazevima.

– Hoće li ovo više prestati? – pitala je sestru.

– Kad se porodiš, možda. – zadirkivala ju je sestra. – Je l’ još zove?

– Još.

– Hoćeš li da mu se javiš?

– Zašto? Raskinuo mi je jer mi je kasnila menstruacija. Šta je sledeće: razvod kad nam dete dobije jedinicu iz matematike?

– Preteruješ. Šta si ručala danas?

Punjene paprike.

– Zato i povraćaš.

Simptomi jedne neobične veridbe po Sanji

Ušla je u treći mesec trudnoće i drugi mesec odbijanja poziva. Manje je povraćala, ali nije jela punjene paprike. Nemanja je neprekidno zvao.

– Porodiću se zbog tebe.

– Ako ćemo pravo, i trudna si zbog mene.

– To nije nimalo smešno.

– Nemoj da mi spustis slušalicu.

– Nemoj više da zoveš, pa neću da spustim.

Spustila je slušalicu i čula zvono na vratima.

Nemanja je čekao iza ogromnih dečjih kolica, pakovanja pelena, balona, gomile cveća i kese pune vitamina.

– Nisam znao šta piješ od vitamina pa sam u apoteci rekao da mi daju sve. Nemoj da mi zatvoriš vrata.

– Da nećeš možda da me prosiš?

– Baš sam to mislio.

Simptomi holivudskog filma

– E jeste, i onda je mrmot zavio čokoladu u foliju! – rekla joj je koleginica na poslu.

– Majke mi, imam prsten i stomak da potvrdim. – smejala se Sanja.

– I ti si mu sve oprostila? Ispade da su te stvarno vozali hormoni, a?

– Ko zna. Znaš kako kaže moja doktorka: Trudnoća je divno stanje za jednu ženu.

– Trudna, pa pošandrcala.

– Spopali me hormoni sreće, postaću blogerka na Instagramu. Izgleda da je ova trudnoća kao hormonski brzi voz. Nije do voza nego do stanja u kom se nalazi pruga. Lepo zvuči, a?

Sanja se sada stalno smejala. Izmišljala je da joj se jedu jagode, da joj je pljeskavica ljuta i da mora u 2h ujutro da ode po drugu. Tražila mu je sve što joj je palo na pamet i on joj je davao. Izvoljevam, je l’ da? Pitala bi svake večeri. Izvoljevaj. Ja ću da ti dam sve što mogu. Nije izvoljevala, nešto ju je teralo.

Čula je negde kako postoji malter za snove, neka čudna smesa koja te zakuca za nekog. Za nešto. Na trenutak se uplašila od tog osećaja da će biti nešto nekome doživotno. Njemu devojka, žena, ljubav. Bebi – ljubav i majka. Pa je izmišljala, dok se on ne umori. Da se ne zakucaju jedno za drugo.

– Izvoljevam, je l’ da?

– Izvoljevaj, slobodno.

– Je l’ znaš možda gde ima da se kupi malter za snove?

– Malter za snove? Ne znam, al’ mogu da se raspitam. Za koju sobu ti to treba?

– Izvoljevam, je l’ da?

– Izvoljevaj. Ja ću da nađem cement, pesak i vodu, a ti nam obezbedi snove, i eto ti.

Tako se Sanja doživotno zakucala.

Autorka: Srbijanka Stanković

Foto: Unsplash.com

Nema komentara

Ostavi komentar