…sebe

Između redova,

u našoj poemi

čitam,

kako se spotičem

sama o sebe,

o obe svoje noge.

I dok leva žuri za desnom,

desna kaska za levom,

u tom raskoraku

ja zaboravljam,

ja uporno

zaboravljam

voleti sebe.

Onako smetenu

u slutnji

i naivnu u verovanju

da opet neće ispasti

naivna.

Tako slutnja postaje

jedinu u šta verujem

dok zaboravljam,

uporno zaboravljam

voleti sebe.

 

Ne zameri mi

što pored tebe

učim ponovo

voleti sebe,

iako sam to

jednom umela.

I ako sam umela

jednom

u hiljadu puta,

tu prvu ljubav

zamenila sam drugom,

onom koju zovemo

„Našom“

i zato se ne setih

staviti karmin

jarke boje,

nasmejati se

u ogledalu.

Namignuti šarlatanski,

pasti opet na taj pogled

mangupa i femme fatale,

zavesti sebe

jednim pokretom ruke

i zamoliti

za još jedan

prljavi ples sa životom.

Jer i u paru

čovek ne može plesati

ako korake

nije učio

u igri sa samim sobom.

 

Autorka: Mina Leta

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.