Šatra čudesa

 

Upravo su zamenili prošlogodišnju zastavu novom. Gledam kako se vrcavo vijori na vetru, bacam još jedan pogled na divlju panoramu, stavljam šešir da sačuvam komadiće oblaka sa Nebline koji mi se upletoše u kosu. Očiju punih zelenila došunjam se do Amazona. Osluškujem. Duboko disanje, povremeno prekinuto šištanjem i kašljucanjem. Bolna svetska pluća, tužna i besna, tvrdoglavo se bore da nadoknade svaki ukraden dah.

Roots bloody roots diktira tempo mojih koraka, vodeći me do visoravni Matu Grosa. Prođoh mirna krda stoke koja lenjo pasu, mahnuh Bororo Indijancima koje videh u prolazu. Zaustavljam pogled na nepreglednim plantažama kafe. Aromatičan vazduh Minasa stapa čula, osećam oštar i gorkast miris na nepcima. Ovde kiša zvuči kao zrna kafe koja se slivaju u džakove da bi raširila po svetu velika uživanja u svakodnevnim, malim ritualima. Kao što kašičica šećera ublažava opor ukus kafe, tako vidik umekšaše bahijske plantaže šećerne trske, nad kojima je lebdeo avetinjski Alvešov Brod. Naiđoh na zamišljene seni Amada i Ribejra zagledane u snopove stabljika duvana, zastadoh da upijem svaki brzi i okretan pokret mladića koji su igrali uzbudljivu kapueru.

 

brazil blacksheep.rs

 

Ubrzani puls se umiruje među poljima kakaa, koja mirišu na pospane dečje oči i topli zagrljaj majke u predvečerje. Šumski hlad Pernambuka me je trgnuo iz dremljivosti, a žuti cvetovi  Brazil-drveta, kao mala sunca skrivena u krošnjama, utkaše mi svetlost u trepavice. Zaslepljenost mi otkloni Resife i prostre pred mene horizont okeana, pa spkojno krenem, uz zvuke talasa i bosa nove, obalom, južno, preko Salvadora do Rio de Ženeira. Stuštim se do Ipaneme i zagledam devojke, pogađam koja je ona iz Žilbertove pesme. Mogla bi biti svaka, sve su lepe.

Pod Glavu šećera, dublje u grad, kroz prepune ulice. Eksplozija boja i osmeha, krv vri u ritmu sambe, noge poskakuju, vreme je karnevala! Dalje, u predgrađu, iskrsnuše favele, načičkane i narogušene, zlokobno pribijene. Ugledah tad grupu dečaka kako predano trče za fudbalskom loptom. Možda su neki od njih budući Pele, Ronaldo, Maurinjo i za nekoliko godina će igrati na Marakani odlučujuću utakmicu za svoj klub sa nekim novim Pećom. Nasmeših se. Volim vesela poglavlja, ona su mi radost.

 

Autorka: Đurđica Zec

Fotografije: trolada.com, rioswimshop.com

Nema komentara

Ostavi komentar