Sasvim sam ozbiljna.

Ima dana kad je gravitacija osjetna sila i kad sam njutnovski raspoložena prema jabuci.

Ima sati kad je a² plus b² stvarno jednako c².

Ima sekundi kad masa da sili ubrzanje, pa se strovalim na ležaj kao da je sve ovo, što se životom naziva, relativno. Relativno ozbiljno.

Ima.

Al’ ovo sada nije to.

U ovom trenu, samo adrenalin djeluje, jer čulu sluha su javili da će čulo vida uskoro da te detektuje. U zemlju propasti ili ka nebu poletjeti – pitanje je sad. Ni Hamlet nema odgovora, a njemu je krv plava. Crvena moja je čovječno nepripremljena na veliki prasak tvog dolaska. Pubertetsko rezonovanje ovog momenta mi ideološki uznemirava inteligenciju, al’ valjda je odsustvo racionalnog i realnog znak da ima ovdje osnova za dane turbulentne sreće. Ne ljubavi. Ne, ne. Sila tvoja daje masi zaljubljenosti ubrzanje, a to je skroz druga teorema i nipošto se ne smije dovoditi u vezu sa ljubavlju.

Šteta je što ne možeš da čuješ šta mislim. Grijehbito protiv formule mog ispisanog postojanja bio, al’ iracionalno ta bi sila ovog trena bila vrlina.

sasvim-sam-ozbiljna-blacksheep.rs

Stigli bismo do apsolviranja prirodnih zakona, teorema i drugihjabuka u milisekundi noći. Slobodnom procjenom, Isak bi se tri puta okrenuo u grobu.

Šteta je i što su ti rekli da sam za vezu bračnog kova, jer sam ozbiljna djevojka, kofol racionalna na kub.Neozbiljno bi bilo pobuniti se protiv statusa ozbiljne, ali sasvim su ozbiljni i ovo titranje životinja u stomaku i crvena kolotečina koja divlja po mozgu.

Radi li ti tvoje čulo sluha uopšte? Kako, crne ti mase brade tvoje, ne posjeduješ čulo za  insekte ove, koji probijaju i pankreas? Kako, umjetničkog ti sunca tvog, ne osvjetljuješ ovu umjetnost internih organa?

Ovo je retoričko. Rezonujem.

A trebalo bi rezonovati ustima, ne tastaturom, znam ja to.

To bi nekako bilo logično.

Ali, boji se čovjek da kaže šta mu na srcu čuči, jer ga mori ta ideja da neće dobiti ono što iska. Krug je to bojazni, zapravo.

Boji se srce da riječima prosutim u lice stigne do milisekundi neozbiljne noći i dana turbulentne sreće, jer mišić ovaj zna da može ozbiljno da nastrada kad glava dozna šta je učinio. A strahuje i glava,jer je njoj odavno kristalno jasno šta čin tvog dolaska kosmosu čini.

Ozbiljno sada.

Neozbiljno jeste pisati o osjećaju koji gravitaciju ne poznaje, a isti ne praktikovati zbog straha od glave ozbiljne.

Neozbiljno jeste dopustiti umu da mišić ljubavi kontroliše i atome mogućnosti dekonstruiše.

Neozbiljno jeste crtati srca trena, a ne reći poentu momenta.

Al’, eto tebe.

Ulaziš u prostor i sve Njutnove jabuke odlučuju da više neće padati. Komete mijenjaju utvrđene putanje, sile prirode zakone golicaju, ac ne može nigdje da nađe onaj svoj kvadrat. Teoreme više nema, jer ti, evo, prilaziš čulu mog vida, a mozak šalje čulu govora signal. Sekunda. Prva, druga, treća.

I onda, sasvim ozbiljno, izađe:

Ej, ćao, kako si? Otkud ti?

Autorka: Jelena Bjelaković

Fotografija: favim.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.