Sanjivost

Da li si svuda gde

raspletem turobne prste

i velom čežnje obmotam

tvoju odustnost?

Da li te lakomislenosti moja

mogu oblikovati uzdahom

i u kriku svom čuti tvoju

privrženost?

Čitav jedan svet na mom

ramenu kliče da na

njemu survaš svoje

beskonačno prenoćište.

Nebo je pred smiraj

dana ljubomorno

crveno na toplotu

kojom me greješ.

I neutešno je

naricanje glasova u nadi

da naslovim neopisivu

nepostojanost.

Da li slovoslagači

 kriju tvoje

ime u prijkrajku

moje neopromišljenosti?

Da li si stvarna?

Autor: Miloš Markov

Fotografije: tumblr.com

1 Komentar

Ostavi komentar