Sanjam

Sanjam o vetrovima
koji umesto lista
podignu čoveka
pa ga odnesu
u zagrljaj
u kome želi da bude.

I nema veze koliko je sati
na kom delu Zemljine kugle,
koliko je kilometara
ili granica između njih,
samo uhvate
prvi slobodan vetar
i za tren odlete
u željeni zagrljaj.

I nema više,
ni opravdanih
ni neopravdanih,
optužbi na račun kilometara.
Nema više suza
zbog rastanaka,
zbog daljina.

Sanjam tako
o vetrovima
na kojima ljudi lete
jedni drugima.

Pa padne noć,
pa zaspim,
pa sanjam mirnije snove,
odmorim blesavu glavu.
A jutrom se budim
sa priveskom od nade
na lančiću oko vrata,
prilazim prozoru,
Leti li neko?
Ne, ni danas.
Nema veze,
možda će sutra,
nastaviću da sanjam.

Sreća pa ljubav
ume da leti sama.

Autorka: Jovana Ž.

Fotografija: tumblr.com

sanjam-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.