04 dec Rocket Man

Gledajuć’ nebesa,
pomislim
kako je gust
i predubok
mrak
kako nema kraja
ništavilu
i kako mrtvo
asteroid pluta
a čovjek čeka
k’o glineni golub
zarobljen na mokrom
komadiću zemlje.

Ne pomislim, na primjer
kako beskonačno daleko
gore vatrene zvijezde
i njihovo svjetlo
kao nježno milovanje
pada na kožu i oči,
niti se sjetim kako igra
kosa polarne svjetlosti
nad ledeno hladnim
bijelim tepihom
Skandinavije.
Ne brojim sazvježđa
ni prstene Saturna
ali vidim mrak
i sve što bi moglo
da pođe
po zlu.

Šta je to u čovjeku
zbog čega čuje
jedino strah
i zašto je teže
znanje da će proći
nego li sreća
da se uopšte
desilo?

Autor: Adis Ahmethodžić

Fotografija: bracketsmackdown.com