Ritam tvog srca

Volela bih da nemam ni ime, ni prezime, lik, ni telo… Da postojim i dišem najsitnijom alveolom tvog levog plućnog krila… Kraj srca.

Onda bi tvoje srce moralo da kuca kako treba. Bez preskakanja i zabušavanja. Ubrzalo bi se  samo od mog daha. Od mog vlažnog poljupca iza tvog desnog uha. Od mog glasa u pola noći. Od dodira.

Volela bih da nemam telefon, internet i struju. Da ne moram svakog petog u mesecu da mislim na to kad ću te račune da platim.

Onda bih ti sve rekla uživo, bez nalepnica i gifova. U mraku, pod svećama. Sveće bi smo kupili parama za račune. Preplatili bismo se baš na taj mrak.

Volela bih da ne postoji hladna zima koju provodimo pored peći, ako se pre toga nismo dobro pokvasili na sankanju. Valjala bih se u snegu, kao predala sam se, kao pobedio si, kao nisam primetila grudvu kojom me gađaš. Kao ne znam da ćeš ledene prste da zavučeš ispod mog šala i da mi na vratu ucrtaš ljubav.

Volela bih da me tek sad sretneš u nekom drugačijem svom životu i prepoznaš. Mene. Istu. Oduvek tvoju. Onda bi te ispucale reči „oduvek”, „zauvek” i „tvoja” konačno dobile svoje značenje i smisao. Ispisali bismo ih iz rečnika patetike i klišea. Upisali bismo ih u naš rečnik.

Razumeli bismo se.

Ovako. Ne razumemo se ponekad zakopčani u svakodnevicu, u planove koji i nisu naši, u zapetljane šeme društvenih odnosa i obaveza. Ti ideš na posao, a ja sam ona ptičica što radi od kuće. Čuvamo naše dete. A u stvari naše dete čuva našu sreću.

Ponekad, uveče kad se rasplače, spava između nas. Između tvoje leve mišice i mojih grudi. Pravimo se da spavamo par trenutaka. A zapravo udišemo život dok tonemo u stvaran san. Onda se ja probudim i prenesem je u krevetac. Tebe pokrijem. Legnem da spavam.

Pre nego što me potpuno pritisne umor, ja pomislim na tvoje srce. Ono što kuca u nekom svom, doktori kažu nepravilnom ritmu. I znam. To srce kuca najlepše na svetu.

To je moj motor, moja uspavanka, moj oksimoron i moje krilo. Zbog tvog kucanja letim.

Volela bih da možeš da vidiš svet odavde gde si me popeo. Onda bi znao da ritam tvog srca i nema velike veze sa EKG-ima i krvnim pritiskom.

Da nema nikakvog pritiska, u stvari.

Da sve na svetu može da se popravi.

Da sam samo ja nepopravljivo zaljubljena u tebe.

Autorka: Srbijanka Stanković

Izbor fotografija: pinterest.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.