Rekla si

Rekla si:,,Pomiriši me!“,

a udahnuo sam te,

onako kako se udiše prvi dan proleća,

sa kože tvoje tek beharnog cveća.

Kako umivena jutarnjom rosom,

tako nežna sa tvojim  obrisom,

ležala si u mom ramenu,

i tim očima u plavom pramenu.

Rekla si:,,Zagrli me!“

a uz grudi, prišio sam te,

onako kako iskre nebo kroje,

i tvoje drage dužice boje.

Onako kako moja oseka,

odbegla iz tamnih daleka,

prikrada se tvojoj plimi,

dok val morem nestrpljivo šumi.

Rekla si:,,Poljubi me!“,

a usnama milovao sam te,

poput lahora kada dodiruje lišće,

i zadirkuje, u zeleno odeveno drveće.

Onako kako kapljice kiše,

dlanove nam suve vlaže,

kako prsti po telu klize,

kako postaješ mi bliže.

Rekla si:,,Voli me!“,

a tebe sam živeo.

Autor:  Marko Stoiljković

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.