Razglednica iz Frankfurta 6

 

              Vreme zaista leti, ima već dva meseca kako traje ova nova životna epizoda u kojoj gradim inostranu karijeru. Svi su mi govorili: „Ako ne dobiješ posao, nemaš šta da izgubiš, samo ćes dobiti jedno novo životno iskustvo!“ Važi, složio sam se. Tako i bi. Što se tiče posla, sa tim je bilo svršeno već posle dve nedelje, koliko sam i izdržao. Tih nekoliko dana, koliko sam bio na praksi, moje telo je počelo da trpi razne promene: pojavio se nepoznat osip koji se iz dana u dan širio celim telom, praćen nepodnošljivim svrabom i prekomerenim znojenjem,  što je prouzrokovalo nervozu i pad koncentracije u radu. Već u drugoj nedelji prakse došlo je do povišenog pritiska, izliva krvi iz nosa i čestog pražnjenja želuca. Neverovatno je bilo to što se, čim napustim praksu i dođem kući, sve vraćalo u prvobitno stanje, nestajali su osip, svrab, mučnina… jedino su na leđima ostajali sitni tragovi olovke kojom sam pokušavao da dohvatim određene delove svoga tela kako bih ublažio svrab. Sutradan se sve iznova pojavljuje – osip, svrab, preznojavanje, nervoza, izlučivanje viška svakojakih tečnosti i svakako sve dublji tragovi olovke… Doktor je zaključio da imam alergiju. Pa to sam čak i ja mogao da konstantujem, da je u pitanju alergija i da sam alergičan na nešto u bolnici. Želeli su da me zadrže na ispitivanju kako bi utvrdili na šta sam to alergičan, ali nisam imao ni vremena ni zelje da se bakćem po bolnici i da preostalo vreme provedem u istoj. Pokupio sam svoje stvari, napustio praksu, napustio bolnicu.

Razglednica iz Frankfurta: blacksheep.rs

              Razmišljao sam o svemu tome… Nisam dobio posao, ali mi govore da sam stekao važno „iskustvo“, a ja ipak kažem: „Ne pušim već dva meseca, a procenat alkohola u krvi mi je daleko, daleko, daleko ispod proseka, hranim se češće, zdravije, idem na trčanje i plivanje, bavim se čak i jutarnjom gimnastikom, ne bančim već noćima, zvuke tamburica polako zaboravljam… možda sam dobio novo iskustvo, ali sam isto tako izgubio dva meseca života!!!” U to ime, evo jedne pesmice:

 

 

Već danima ne pušim,

Ne želim zdravlje da rušim.

Slabo nešto i pijem,

Od rakije drage se krijem.

Svakoga dana crnog hleba,

Zdrava hrana, tako treba.

Malo mleka, malo meda,

Tako valja, radi reda.

Hiljade i hiljade sklekova,

Bez dopinga, bez lekova.

Pa na trčanje do parka,

Nema vise jutrenja kraj šanka.

Nekada je grlo rakija pekla,

Sada je krv iz nosa tekla.

Iznenađen želudac se prazni,

Ne zna zašto je u kazni!

Ova Nemačka meni ne prija,

Nije zlato sve što sija.

Kazan za rakiju – fabrika radosti,

To Srbe drži u mladosti.

A i cura nešto slabo ima,

Moj šarm ne godi svima.

Ne živi se večno od stare slava,

A ovaj Zapad doći će mi glave.

Razglednica iz Frankfurta:blacksheep.rs

        Inače, nije ovde sve tako crno, pored zdravog života, ima i dobrih stvari. Kao na primer… naučio sam da koristim konac za zube – čekaj, to spada u higijenu, higijena u zdrav život, opet ne valja, pokušaću ponovo… a da, otkako sam prestao da pušim, nema ujutru žele zeke u lavabou, ne, to je svakako zdravije. Setiću se već nečega pa ću vas blagovremeno obavestiti, za sada – toliko od mene.

Alles gute!

 

Autor: Miloš Stepanović

Fotografije: Miloš Stepanović

1 Komentar
  • Mihajlo
    Objavljeno 12:31h, 29 novembra

    Ne znam čime je ovaj tekst zaslužio da bude objavljen…