04 maj Rastanak

Razmišljam kakav će biti rastanak
Kako ću skončati
Kako ću položiti svoj život

Možda će to biti na onom mom putovanju iz snova
O kojem sam ti stalno pričao i dosađivao
Budio te u ponoć i govorio ti koje sve zemlje, gradove i mjesta trebam posjetiti.
Pjevao ti stihove Balaša:
„Lunjo, moj stari kofer opet miriše na sive ceste
A tvoja soba na mandarine i pržen kesten…“

… možda negdje u Budimpešti
U onom hostelu pored onog zida
Na kojem je ispisano Tvoje Ime Veličanstveno

Ili na trajektu „Eminonu“ na Bosforu
Dok budem jedrio ka Princezinim ostrvima
Sa pjesmom galebova
I maurskim tužbalicama

Ili možda negdje na putu od Venecije prema Toskani
Kad budem uštopao neku Libanku
Koja putuje svijetom sa crvenim oltajmerom
Govoreći da me je očekivala
Jer je sanjala nekog
Ko žudi za putovanjima
I ima zarazan osmijeh

A možda će to biti negdje na poljima Flandrije
Kad makovi budu cvjetali
Između križeva onih koji su voljeli i bili voljeni

Ne bih imao ništa protiv ni da se to desi
Na nekom od mostova Sankt Peterzburga
Da stojim smrznut naslonjen na rasvjetu
Dok ulični svirač prolazi, pahulje padaju
A neka ruskinja Ana dobacuje:
„Sigurno pijanac, čovjek bez doma!“
(Oh, lijepa Ana, uistinu, svi smo mi ljudi bez Doma)

Ili negdje u nekom od gradova Andaluzije
Na plaži
Dok budem gledao more i pjenu morsku
I zalaske sunca
Misleći o Tebi…

/Stihovima ovim kraja nema
O lijepa Ana
Pokrij me
Duša mi drijema/

Autor: Benjamin Žiga
Fotografija: