Raskošna lepota

Kosa je njena središte moći

pitomi gavran, divno raširenih krila,
što nosi ponos divljenja,
besmrtnost u očima zrelim
i blizinu pogleda samoće.

Raskošna lepota lako opstaje
u ovom vremenu uspavanom,
misao o njoj nestaje u dubinama drevnim,
crnu pticu nosi u izrazu lica,
pretvorenu u ženu osmeha umirujućeg,
silnog i moćnog,
što otkriva smisao duše njene.

Neobuzdana je reč o tome,
biserna u večnosti sjaja ljubavi.

Takva lepota je prezir nade,
nestvarna u mislima,
topla u snovima,
nikada ne posrće,
živi duboko u vremenu,
izaziva lavinu u pustim poljima moga bića,
oluju na krajevima uma.

Očarano se pretvaram u slepog dečaka
što bezazleno pokušava da shvati
beskrajni spokoj treptaja srca
raskošne lepote žene,
njene slike večnosti,
smisla postojanja života,
trena vremena jedinog kosmosa.

Osmeh njen ispunjava polomljeni vazduh,
obojenu vodu i nedostižne daljine.

Neizreciva tišina vlada u meni,
iskonski mir prohujalih ikona,
ogledam se u beznadežnom smislu
lica njenog,
nasleđenog od starih boginja svetlosti.

Lutajuća misao plovi zarobljenim prostorom
ozarene duše moje.

Autor: Vladimir Vučković

Fotografija: weheartit.com

raskosna-lepota-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.