Pustila sam brkove

 

 

Guste i tamne,

sučem ih na gore

Simetrično ih začešljavam

 

Ko kaže da ovaj ukras ženama

ne stoji lepo?

I muškarci vole kada ih

žare crne pijavice po vratu

 

Žena ne postoji (što kaže Lakan),

a muževnost je tako ženstvena;

sve te velike depilirane grudi

i zategnuto telo, graciozan hod

 

Neko vreme bili su a la Klerk Gejbl,

a zatim sam ih pustila da rastu,

junački i vunasti

 

Tvoji drugovi ti zavide

jer bi i oni želeli nekoga ko im je sličan,

da osete toplinu,

brižnu ruku koja ih miluje i udara

 

„Oh, draga, tako me podsećaš

na moga oca !“

 

Ljubiš me,

tim vlažniim ribljim ustima, zagrcneš se

pa ispljuneš dlačicu

koja ti zastane na jeziku

 

ladystache-blacksheep.rs

 

Autor: Nikola Oravec

Fotografije: weheartit.com

 

Nikola Oravec je rođen 17.04.1984. godine u Novom Sadu. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Poeziju je obično objavljivao na sajtu www.bundolo.org. Jedan je od urednika zbornika Bundolo offline 3, kojeg je objavio SKC Kragujevac 2012. Organizator je večeri poezije „Poetarium“, u Novom Sadu.

Objavljivao poeziju, kritiku, eseje i intervjue u časopisima „Avangrad“, „Zlatna greda“, „Каrton“, „Stvar“, „Nova misao“, „Koraci“, „Međutim“. Dobitnik je prve nagrade na konkursima Trifun Dimić za poeziju 2010. godine, Mihajlo Kovač 2011. godine i Janoš Siveri 2012. godine, kao i nagrade publike na „Underground Poet festu“ u Zmajevu 2012. godine. Dobitnik prve nagrade na festivalu poezije „Protest u kulturi“ 2013. koji je organizovao „Poezin“.

Uređuje blog za satiru Paradocsna kojem objavljuje i svoje tekstove. Na istom blogu, zajedno sa Aljošom Tomićem radi scenario i tekst za kratke stripove.

 

 

Nema komentara

Ostavi komentar