Pronađi svoj put    

Još jedan dan na poslu… Još manje od sat vremena i – gotovo! Onda onaj rođendan na koji moram da idem. Prijatelji koji mi više nisu prijatelji, ali se pravimo da je sve kao što je bilo pre… I gomila nepoznatih ljudi koje ne želim da upoznam i sa kojima neću da razgovaram. Opet idem sama…

Rođendan je gotov, tj. gotov u smisli da je odrađen. Ostala sam pristojno, ne prekratko, ni kratko, već pristojno. Iskoristila sam priliku kada su neki ljudi krenuli, da se i ja izgovorim, i odem, konačno.

Ni ovo nije kraj dana, ali se već lakše diše. Sad prodavnica. Veštačko, presjajno svetlo. Takođe, veštačka atmosfera. Vrtim se po prodavnici. Čekam u redu.

Žurim kući. Imam osećaj kao da prolazim kroz lavirint. Pun prepreka, dok pronalazim put do kuće. Otključavam vrata, i dalje imam osećaj da sam u lavirintu. Dok zaključavam vrata, osećam da je lavirint, sve loše, neprijatno, nebitno, za šta ne želim da znam, konačno iza mene, i da je dan – konačno – gotov.

Ležim, odmaram, uživam. Obećavam sebi da više neću tako da razmišljam. Stvarno je smešno!

Autorka: Marija Subić

Izvor fotografija: pinterest.com

(Priča „Pronađi svoj put“ izdvojena je na konkursu „Promena“).

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.