PROMENAMA DO PENZIONERSKOG EKONOMSKOG BUMA

Direktor prodaje jednog velikog marketa pozvao je svoje saradnike na hitan sastanak radi utvrđivanja neophodnih mera za  bolje poslovanje. U uvodnom izlaganju naglasio je alarmantni pad prihoda i povećane troškove u prethodnim mesecima. Svim prisutnim podelio je grafikon kretanja prihoda po danima za poslednja tri meseca i zatražio objašnjenje sa predlogom mera, naglašavajući da će insistirati na drastičnim promenama.

Šefovi pojedinih resora za loše poslovanje iznosili su razloge uglavnom objektivne prirode (katastrofalna ekonomska situacija, velika nezaposlenost, 3 penzionera na jednog zaposlenog), ili su odgovornost prebacivali na druge resore. Nije bilo konkretnog predloga za poboljšanje poslovanja, osim jednog predloga za ugradnju dodatnih kamera kojim treba da se spreči trend povećanja broja krađa žvakaćih guma, čokoladica i drugih sitnica. Prilično nezadovoljan, direktor je samo nervozno lupkao olovkom o sto ponavljajući: „Promene, promene dajte još predloga za promene!“. Svi su uglavnom pognuli glave, udubljeni u analiziranje podeljenog materijala. Da bi prekinuo neprijatnu tišinu, direktor se obratio najmlađem referentu sa pitanjem šta misli o tim dodatnim kamerama, s obzirom da po godinama najbolje poznaje potrošače kojima su kamere bile namenjene. Ovaj je čuo samo deo pitanja s obzirom da je odsutno gledao u grafikon kretanja prihoda, razmišljajući kako da startuje novu kasirku. Posmatrajući grafikon koji je pokazivao veći prihod samo u danima isplate penzija, smušeno je odgovorio: „Treba dati popust penzionerima u danima isplate penzija od bar 20%!“

Svi su počeli da se smeju grohotom, pa ga je direktor uz kiseli osmeh upitao šta ga je navelo na taj predlog. Nije baš imao neku ideju, pa je samo odvalio opštepoznati aksiom: „Realan prihod će biti povećan zbog povećanog prometa“. Direktoru se to nekako dopalo više nego nabavka novih skupih kamera, pa je zaključio da ove predložene promene  treba ipak isprobati.

 

Efekat promena je bio iznenađujući i prihod se značajno povećavao iz meseca u mesec. Tim putem su krenuli i drugi trgovinski lanci, pa potom i druge radnje gde su penzioneri bili pretežna klijentela (pekare, mlekare, apoteke, mesare, gvožđare, second-hand prodavnice). Turističke agencije su takođe počele da odobravaju značajne popuste u danima isplate penzija, računajući uglavnom na aranžmane za banjska i klimatska lečilišta. Primetna je ipak bila prodaja i drugih, skupljih aranžmana za evropske metropole, Grčku, Tursku, Španiju, pa čak i Kanarska ostrva! U početku stidljivo, a posle sve gromoglasnije, sa popustom su se oglasile kafane, butici, tehno-marketi, pa čak i prodavnice luksuzne odeće i obuće. Kada su i saloni automobila objavili popust, već je bio primetan oporavak posrnule ekonomije.

Mlađani referent iz marketa odakle su promene krenule u međuvremeno je prilično napredovao, a nova kasirka je postala njegova sekretarica. Organizovao je značajno proširenje kapaciteta marketa, posebno u dane popusta koji su sada važili tri dana posle isplate penzija.

Prvi je uveo i još jednu revolucionarnu promenu. Odobreni popust proširio je i na strane penzionere, koji su tako počeli listom da opsedaju bukvalno sve naše objekte gde je važio popust. Kolone umirovljenika, upokojeneca, rentnera i ostalih penzionera i penzionista iz bliže i dalje okoline, stizali su biciklima, autobusima, automobilima, brodovima, avionima. Čak su mnoga prevozna sredstva bila inovirana posebnim dodatnim prostorima za smeštaj robe, a najoriginalnija rešenja su postala hit na internetu.  Jadransko more je postalo nezaobilazna tačka svih kruzera. Odatle je najbogatija penzionerska klijentela, koja obično kruzerom krstari svetom, prebacivana do naših prostora komfornim autobusima i avionima. Postoje već i razmišljanja da se za transport koriste i zakupljeni nosači aviona američke Pete flote. Niskobudžetne aviokompanije usmerili su praktično sve svoje letove ka našoj zemlji. Razmaženi penzioneri iz EU, koji hladnije mesece obično provode na toplom Sredozemlju šetajući pored mora i gledajući cvetanje badema, sada su navalili na nas, mašući prodavcima svojim potvrdama „Pension fond“ i „Rentenversiherung“. Nemci su nas eto opet okupirali, ali sad potpuno drugačije nego u prošlom veku. Zabeležena su već i prva sletanja aviona sa američkim penzionerima, među kojima je zapažen i Bil Klinton, mada nevešto maskiran perikom i tamnim naočarima. Pokazala se takođe istinitom tvrdnja jedne prodavačice da je u grupi crnačkih džezera-veterana iz Nju Orleansa zapazila sa velikom torbom Medlin Olbrajt, prerušenu u debelu crnačku soul pevačicu. Za japanske penzionere naše prodavnice su postale glavno mesto u njihovom obilasku Evrope. Primećeni su penzioneri i iz drugih zemalja Dalekog istoka, a od nedavno čak iz Kine!

Zahvaljujući penzionerima, svedoci smo bili pravog ekonomskog buma, konačno i na našim prostorima.

A sve promene su počele od smušenog odgovora jednog referenta u marketu svom direktoru prodaje dok je razmišljao kako da startuje novu kasirku…

 

Autor: Vitomir Ćurčin

Izvor fotografija: pinterest.com

(Priča „Promenama do penzionerskog ekonomskog buma“ izdvojena je na konkursu „Promena“).

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.