Proljeće

29. mart 2018.

 

Stiže proljeće.

Najavljuju ga tihe kiše

što padaju na suvo tle i

uvelo, izgaženo lišće

čiji šum podsjeća

na šapat druida

dok nerazgovjetno sriču

riječi iz tajnih knjiga

slaveći ekvinocij

Pusta zemlja

natopljena vodom

njedri zelene vlati trave

i šarene cvjetove

što zvoniće

na blagom povjetarcu

i prosipati eterične mirise

kojima je priroda

obdarila njihovo postojanje
Sunce će se lijeno

protezati po plavom nebu

i toplim dodirom

tjerati zimske iluzije

okačene na ogoljelo granje

koje će opet iznjedriti

cvjetove plodova ljeta,

tjeraće ljude na ulice posipajući ih

svojim nevidljivim prahom

I onda će oni sjedjeti

po gradskim parkovima ili,

kao jedna djevojka u crvenom kaputu,

na klupi pored zelene rijeke

svjesna ljepote koja je okružuje

a nesvjesna pogleda

neobičnog mladića

koji bi mogao biti

njena srodna duša

Izvlačiće ljude iz njihovih ljuštura

otvarati im oči i namještati osmijeh

gurati ih u promjenu

čiji su dio i sami

pred njih stavljati najljepše slike

praćene arijom ptica

tjerajući ih da shvate

da je trenutak

jedina prava vječnost

I opet počinje:

buđenje uspavane svijesti

novih nada

zaboravljenih ljubavi

potisnutih snova

neostvarenih želja

I opet:

ples vjetra i lišća

igra sunca i oblaka

pokret, zvuk, eho

leptirići u stomaku

Zimska čarolija nečujno odlazi

proljeće bučno dolazi

još jedan ciklus u nizu

balans svjetlosti i tame

kontrapunkt boja,

zvukova i mirisa

Posve logična i

dovoljno konfuzna

igra prirode.

Autorka: Valentina Šuković

Fotografija: weheartit.com

valentina.sukovic.blacksheep.rs