PRIGODNA MUZIKA ZA KATASTROFE

Slušam je, istu, više od tridesetak godina, ili se bar toliko sigurno sećam. Od kad je velika zemlja počela da nam se raspada spontano smo se navikli na nju. Postala je svakodnevna, kao špica za dnevnik, reklame, crtani film.

Ista se koristi za scene iz ratova po belom svetu .Prati svaki državni udar, bilo koju dramatičnu promenu vlasti, svuda u svetu.

 I udare cunamija, orkana, tajfuna. Zemljotresa, svakako. Za poplave je obavezna. Ako se bilo gde u svetu nazre katastrofa, nekome samo učini da će je biti, prigodna muzička pozadina poznata, zlokobna.

Gde god ima ljudskih žrtava ili materijalne štete iz naših TV aparata identična muzička najava. Ako i nismo dovoljno svesni ljudske patnje o kojoj ćemo šlušati ili je gledati, poznata melodija opominje.

Nije više važno koja je vrsta nepogode, katastrofe, ljudske greške u pitanju. Broj žrtava tada čujemo, brzo zaboravimo. Strahovi, muke i nevolje i svim situacijama isti. I muzika koja ih najavljuje. Nju pamtimo. Postala je uslovni refleks.

Plašim se da budem leđima okrenuta TV aparatu. Ako slučajno ne razumem tačno o čemu se priča jer su mi misli okupirane nečim, prigodni taktovi kažu da sve ostavim i gledam pažljivo potresne slike koje prati. Htela ili ne, ona mi potvrdi važnost životne misli: „Hvala Bogu da nisam tamo.“

 Posmtni marš se uglavnom svira pojedincima. Nekako je lakše slušati ga kad se to zna. Melodija koja prati masovne smrti toliko je primerena situacijama koje se objavljuju da gotovo i ne moramo da slušamo o kakvoj je tada reč.

 Prigodna TV melodija, za koju ne znam da li je namenski komponovana, precizno pokrene sva čula, zamenjuje ih jedno drugim, pa sliku i nije neophodno gledati. Osim ako neko ima potrebu dodatno da se muči i iznuruje. Valjda je tome i namenjena.

Velika je moć masovnih medija.!?…

Autorka: Zorica Perović

Izvor fotografija: pinterest.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.