Praskozorje

 

Ponovo je noć

I sve polako tone

u bezbrižnost

I prijatan san.

 

Izlaze sove

I noćne ptice na štiklama

tek poneka osoba leži poput mene

U sobi bez znaka života

U sobi

U kojoj se traže načini

Da se preživi

Još jedna noć koja ne nudi izlaz

Koja je sasvim obična

i ne znači ništa.

 

Gde su nestale sve te osobe

Za kojima smo kao budale tragali

I stizali ih

Tek na rubu propasti

Nudeći im druge šanse

Jer svako zaslužuje

barem šansu

Da se uspravi i da ponovo

bude živ.

 

Gde su one danas?

Uvek sa nekim drugim

Ja sam bio samo odskočna daska

Glas razuma

Koji ih vraća tamo gde treba da budu

I kada konačno shvate da

Jedno jadno povređivanje

Nije ništa

Da čak i ne boli

Odlučuju ponovo da probaju,

ali naravno

Uvek sa nekim drugim.

 

Sretnem ih ponekad

Na ulici

Nasmejane su i srećne

Njihove oči se zahvaljuju

Kako sam samo umeo

Da ih ubedim

Njihove oči znaju

da sam bio u pravu

Usput me obično pitaju

kako sam

I da li još uvek pišem

Samo zaćutim i dam im do znanja

Da neprijatan razgovor

Treba privesti kraju.

 

Čudno je

Koliko sam malo devojaka

imao

Jednostavno

Nisu me interesovale

Njihova buka ni oko čega

Njihova priča

Njihova menstruacija

Njihova želja za prvim tipom

koji bi im platio piće

Sve rutinske devojke

Ostavljao sam običnim momcima

Da se zajedno dave u svojoj prosečnošću.

 

Zanimale su me

crne ovce

Neuredne vune i neuredne kose

Pokvarene. Slomljene

Kojima je trebao neko

da ih ubedi

Da je život mnogo više

Od običnih veza

Držanja za ruke

i gužvanja po krevetu.

 

U životu naiđeš

Samo na par osoba

Koje su vredne traganja

I bojim se da sam svoje šanše iskoristio

Veoma pogrešno.

 

One mi se samo javljaju na ulici

Dok sam ja za njih bledeo

postaju tako obične

Držeći za ruku neke

od onih tipova

Koji umeju da te nateraju

da ih sahraniš jednom pesnicom

Nakon par rečenica.

 

Postaju tako obične

Kao one devojke koje mi nikad

ne zapadaju za oko

još uvek se pitam

gde sam to pogrešio

I da li ću jedini biti crna ovca

Do samog kraja postojanja

Sastavljen od ideala,

snova i tvrdoglavosti.

 

Noć nestaje

I počinje jedno od lepših

praskozorja

U kom se sećam svega..

 

Autor: Stefan Kirilov

Fotografija: favim.com

praskozorje-blacksheep-rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.