05 mar POVREDA PRAVILA PONOSNOG „PONEKAD“
Žgincala sam rimu
pri skoku na tečnost,
u hvatanju jednakosti
misli i ispisivanja…
Još ponekad zaboli pri promjeni vremena;
pa ju utješim… između djelovanja
ubacim poneko “noći-doći“, “tuga-druga“,
“tebe-sebe“ ili “kažu-lažu“…
Znaju ruke da će biti još mnogo
iskidanih – ispisanih stranica.
Ponekad bez inspiracija
pravim društvo oporavljenim rimama.
Meni nikad nije smetala dosada.
I nije mi teško (ponekad) priznati umu
da je priprosto prosječan.
Ulovim pijanstvo k’o zadovoljavajući
obrok mojih egoizama.
Množina, jer ja sam u mnogim licima.
Slomila sam pravopis
još u prvim pronađenim idolima;
rekoše da škola ne vrijedi pišljiva boba…
Pa ponekad čitam samo sebe,
egocentrizme omeđujem
bez ijednog uzora.
I tada nikom ne dopuštam
da ukalja moje “ponekad“,
ja sam sve od svega
i ništa od ničega,
sloboda skladnoga
u kreaciji nereda.
Autorka: Antonia Kralj
Fotografije: pinterst.com
Nema komentara