POVRATNA

Sinkronizirano veličanje narcisoidnosti

gdje će nas odvesti?

Ja sam pojela oporavke,

pa opet trebam pijane utjehe,

dok ti puštaš moje ishitrene potrebe,

zar ti više ne izmičem?

Naučio si me

i bez lanca…

Da i kad odem iz tvog dvorišta

uvijek se vraćam…

Makar izudarana tebi stranim emocijama –

i ne pitaš, i ne pričam.

Zar vječnost ostaje naša?

Čekamo da iskapa dan,

pa se nadamo novim nebulozama.

Dok se ševimo u tuđim mozgovima,

glumimo i dalje savršen par.

Bez zajedničkog govora,

seks i pijanstva, jedina utjeha;

odavno sam u tuđim mislima,

odavno mi ni djelić tebe ne pripada.
samoca
Autorka: Antonia Kralj
Fotografije: pinterest.com
Nema komentara

Ostavi komentar