Pomračenje uma

Postajem voljeni pokojnik

što više ne ratuje sa životom.
Očajno raspoloženje pokriva um,
podivljala surovost suši utrobu,
grebem sa presušenog dna vremena.
Izuzetni su samo trenuci mržnje,
a redovni sivi, otrovni horizonti.
Sumorna je moć nerodne duše moje
dok strepnja hoda po trulom srcu,
a pesak očaja pokriva istinu,
misli postaju tiha vojska
kraja sudbine.
Predeli ljudskog bića
nose povratak bez spokoja,
iznureni razum dovodi do
beskrajnog doživljaja umora,
utrnule strepnje
i veru u suprotnost života.
Svaka bol stvara novu prazninu,
suze urezane u očima
neprestano što čekaju izumrle zore.
Besmrtna je pokornost iznemoglih,
zastrašenih i ukočenih noći,
samo ćutanje budi nadu i pretnju,
dok se nepobediva pustoš uvlači u strpljenje,
a zaleđeni užas obuzima pogled
prepun ožiljaka sopstvene nemoći.

Autor: Vladimir Vučković

Fotografija: weheartit.com

pomracenje-uma-blacksheep.rs1

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.