28 avg Poetica Angelica

 

 

Iz ciklusa  POETICA ANGELICA

 

 

 

 Spiritus Contra Spiritum

 

Što razumu

kao zalogaj dati (?)

 

Zubima truhlim

nagrizaš

otpadak posljednji

i poklanjaš ga,

kao pupoljak života, misleći,

duh hranu ne iziskuje

nego li tijelo

 

Kakvo li odrastanje pružaš (?)

 

Poklanjanje rijéčī

drugih trećima –

(moguće) izbavljenje  to je

no, napose

ljude promatrati

kao slamnate pse

trebalo bi

 

Takav je svaki

Sudnji dan

 

Naprosto

obrastao u ljudsko salo

i pohotu

 

 

 

 

 

Anarhija u jeziku

 

 

Još jedna isprazna pjesma

 

koju diktira anarhija u jeziku

sa točkom na retku krajnjem:

što znači krȃj

 

Još jedna

 

o kojoj će se pričati

podmuklim glasom

 

Još jedna

 

bez poruke, pouke, poduke

 

Ponekad se osjećam,

niti sam ne znam zašto,

nekako zatajeno diskreditiran.

Jako čudan osjećaj.

Amblem nestvarno savršenog ambisa u uzaludnom postojanju.

Kao…, kao u utrobi maćehe.

I ta nujnost koja posljedično proizlazi iz neminovnog,

rascijepa ovu moju artičoku životnosti u nepreglednu

Tatarsku pustinju realnog i to baš danas na ovaj veliki petak.

Ne, to ne može biti slučajno.

To mora da je ljubav.

 

Možda je sve

samo izronuli sklad

zadojen uronulom mišlju (?)

 

 

 

 

Michi Nunc Contraria

 

 

 

Izgubim se i zanesem

tragajući za izvorištem rijéčī

i svaka riječ kao da moli

razotkrivanje tajne njezine

 

Riječ potpuno obnažena

stoji preda mnom

i, kada ju obgrlim, gordo,

moje ruke su prazne

 

Misterija li je to (?)

 

Izgubljen

zagubljen

pogubljen

 

(u samome sebi)

 

 

 

 

Autor: Safer Grbić

Fotografije: pinterest.com