17 jul Podstanari
Iznajmili smo ukletu kuću
sa dvorištem tuđeg detinjstva,
i zaključali u njoj neke buduće dane,
pa sad lutaju nestašno, od zida do zida,
i brišući prašinu, zadirkuju i mame
izgužvani život, da raskine sa stidom,
i promoli nos iz pretrpanog kofera…
osim nas dvoje, mi nemamo ništa,
samo ono što ruka ponese,
tvoji koraci pomeraju moje temelje –
izgovori mi ime umesto adrese.
Spremi hranu za nas, a poljupce za ljubav,
kad se odmori od posla, da pregrize nešto slatko,
sobe prefarbaj smehom i postaće naš dom…
bar na kratko.
Autor: Darko Stanković
Fotografije: pinterest.com
Nema komentara