16 apr PIR
Spržili smo prste u
Pokušajima
Doticanja vatre;
Bušimo plikove
Iz kojih teku
Zagnojeni snovi
eto!
Osjetila si bol lišen
Spoznaje.
Spoznajem bol
Oslobođen od osjeta
Dok zidam pješčanu
Kulu, zrno po zrno,
U zaronjenom kavezu,
Čekajući oseku.
Ne vidim talase
Na površini,
Ni sjenke na prašini.
Niti opekotine u tišini.
A ti čekaš kišu.
A ti čekaš kišu iz
Utihnulih oblaka nad glavom,
Dok noć i dan pišu
ista slova.
Kada krene ne otvaraj
Kišobran, ne! –
Neka kap niz
Obraz poteče u zemlju,
U rijeku,
U more i potopljene vrhove.
Čekaću, na stepeniku
Zrnovitog zdanja,
Talase da me podignu
I zakovitlaju ka
Staklenom žalu…
Pa sve iz početka.
Pa sve iz kraja,
Koracima od pijeska i soli.
Autor: Mladen Đurić
Fotografije: pinterst.com
Sorry, the comment form is closed at this time.