Pijačni dijalozi

 

Svake subote odlazim na Đeram pijacu. Povrće kupujem kod najljubaznije starice. Ne znam da li je nasmejana i raspoložena za razgovor samo subotom ili je takva tokom cele sedmice. Dok biram paradajz i krompir, ona me ljubazno zapitkuje:

– Šta je beše završila tvoja majka?

– Medicinu.

– Uh, težak je to fakultet. A, gde je beše radila?

– U bolnici „Dragiša Mišović”.

– A sada?

– Sad ne radi.

– Pa, zar je već u penziji?

– Ne, sad se odmara.

– A otac, kako ti je otac?

– Nisam ga dugo videla. Nadam se da mu je tamo bolje nego ovde.

– Znači i on je otišao iz naše zemlje?

– Da, još odavno.

– Mora da ti je teško bez njega?

– Trudim se da se naviknem na to.

– Eto, fino se ispričasmo, kao i uvek. Sve je 289 dinara.

– Evo izvolite i zadržite kusur.

– Doviđenja, lepojko! Vidimo se sledeće subote!

– Doviđenja!

 

Lagano odmičem od tezge. Osećam jutarnji vetar pomešan sa pijačnim mirisom. Ljubaznoj starici nikada neću priznati da su moji roditelji umrli, jer se nikada više ne bismo „fino ispričale“.

 

dijalozi_blacksheep.rs

 

 

Priča „Pijačni dijalozi“ se našla u zborniku „Najkraćih priča“ 2012. godina, izdavačka kuća Alma.

 

Autorka: Tijana Banović

Fotografije: whicdn.com, lobi-info.rs

1 Komentar
  • Komšinica
    Objavljeno 13:42h, 29 decembra Odgovori

    Najbolja!

Ostavi komentar