23 apr Pierrot je Le Fou kao i svi drugi muškarci III

Svaki put kada bih započela svađu, Pierrot se pretvarao u bengalskog tigra ili leoparda sa slike, koja visi u našoj dnevnoj sobi, i odlazio trkom. Slika je stajala i preživjela sve moje udarce izazvane tim njegovim trkom. Uzimala bih sve po stanu i razbijala i onda, kada bi se vratio, počinjali bismo ispočetka. Ušao bi u sobu u džinsu i bijeloj majci – iako nije nimalo ličio na Džejmsa Dina, zaljubila bih se opet i ponovo. Skupljali bismo pocijepane stvari, izlomljene suvenire iz Kine i pogledima se zaklinjali da nećemo više. Kuća je ličila na porušeno svetište na Tibetu, a ja sam sjedila na pragu i gledala kroz prozor kako se smjenjuju proljeće, ljeto, jesen, zima…

Onda sam ustala i skupila sve što je trebalo u smeće. Skinula sam crno – bijelu sliku sa zida i gurnula je u crnu plastičnu vreću. Na slici sam bila u bijeloj čipkastoj haljini, plavim cipelama i naušnicama u obliku perke, nasmijana sa buketom nekakvog zelenila i bisera u ruci. Pored mene je bio rep leoparda. Fotograf je uhvatio samo rep, jer u trenutku naše fotografije sa vjenčanja, Pierrot je pokušao da se preobrazi u leoparda i pobjegne – naravno, stala sam mu na rep.

Izvadila sam sliku i vratila je na zid. Znam da će se dovući na prag i ovaj put, iako već predugo luta.

Pierrot ne zna da ga volim. Pierrot ništa ne zna.  Zato i jeste le fou.

Ljubav je kada ja letim iznad polja lavande u Provansi, a ti u nekoj krčmi na Balkanu ližeš sol sa rana koje si napravio daleko od mene, i mislimo jedno o drugom. Ljubav je  kada u isto vrijeme, ja u Kuala Lumpuru, u hotelu na 287. spratu, gledam tvoj Fb profil, a ti u svojoj kancelariji otvaraš moj Fb profil. Ljubav je kada se nasmješimo, jer čujemo pjesmu Duft Punka, ja u nekom klubu, na plaži u Crnoj Gori, a ti u Italiji, u prodavnici muzičke opreme. Ljubav je šećerna vuna, koju ti ugledaš kod uličnog prodavača, i neka vintage haljina na internet prodaji, koja se pojavi kao reklama, dok otvaraš mail. Ljubav je i šal od kašmira i iščekivanje zime, pa da se sjetimo improvizovanog hokejaškog igrališta. Ljubav je sve ono što imamo samo mi, a drugi to ne vide, jer je sve smješteno u crnu rupu i one taktove muzike iz Crnog bombardera. Ljubav smo Pierrot i ja.

Ljubav su lutanja koja nas vode daleko jedno od drugog, ali na kojima smo uvijek zajedno.

Opet sam ptica.

Na usamljenom drvetu neke crvene zemlje, gledam nebo u sumraku. Umorna sam od letova.

Puštam da mi se krv s krila sliva, praveći reljefe na nepoznatoj crvenoj ispucaloj zemlji.

Umorna sam, Pierrot, i od tebe. Pronašla sam te na nekoj nepoznatoj fotografiji. I izgledaš baš onako kako sam te crtala pepelom po zidovima one usamljene kućerde negdje u pustinji.

 Ne mogu ni da pišem više. Pokušala sam, kidajući perje sa svojih krila, ali ne ide. Razlije se mastilo po hartiji, nijedna riječ ne ostane. Jednoga dana ću biti albatros i družiti se sa mornarima. Naslušati se priča i napisati roman.  

Umorna sam od leta sa divljim zvijerima. Ali sam se zaljubila u neukrotivost i jedino tako se osjećam živom.

Pierrot, Pierrot, na kraju si zaista ispao Le fou. Sam si kriv. Ko te je tjerao da me odvedeš čak u Meksiko. Ljubav izblijedi poput teksasa, izliže se. Tako je i naša. Ti si kriv što sad sjedim u klimavoj kožnoj fotelji, u šarenoj haljini, koju si mi kupio na Kubi, slušam Elvisa, pušim i razmišljam gdje te pokopati, jer se bojim da se ne zaljubim u tebe, dok ležiš mrtav na podu. Moram da priznam: lijep si mrtvac. Morala sam te ubiti. Ne vjeruj ženama koje znaju da vole, jer one znaju da vole. Ah, Pierrot. Zasitila sam se Nouvelle Vague likova i sočnih francuskih rečenica. Ne skidam kaubojke. Nisam više dama. Zaljubila sam se u lokalnog teksaškog mačo muškarca. Jesam. Nisam ni ptica, niti me više zanima reinkarnacija, transformacija, psihodelika. Od sad sanjarim, dok pravim ajvar, kako će ipak nekad da svrati on u ovu pustinju. Zanesem se, pa u ajvar dodajem i cimet i šećer. Tako to biva sa ženama koje znaju da vole. Danas te vole, sutra te već ubiju i razmišljaju kako da te zakopaju duboko u šumu ili da od tebe naprave kobasicu. Pierrot, Pierrot … au revoir Pierrot!

…

Pierrot, ti mali ništavni izmišljeni liku!

Jedino u čemu si bio istinit jeste – kada si rekao da sam luda.

Jesam.

Luda sam. Bijesna.

Tukla sam dječake još u osnovnoj školi. Nisam ih se bojala, već sam ih prezirala još i tad. One nadmene od snobovskih roditelja, u skupoj posteljini svilenoj pravljene.

I ne trebaš mi. Ni ta ljubav idealizirana. Ne treba mi ništa, jer sve u trenutku može da se razbije.

I razbijam bejzbol palicom sve kristalne i porculanske figurice čije me preneražene face gledaju, dok ih u prah pretvaram.

Razbijam i zidove ove ljubavne prostorije. Sa njih mi se smiju tvoje istaknute jagodice.  Razbijam i oblake, i onda mi se mlad mjesec zakači na vrh palice, i molećivo mi pjeva na francuskom, a ja se pretvaram u furiju i bacam ga sebi pred noge.

I idem kroz maglu, željna krvi i cijepanja snobovskih plahti. Na putu srećem čudovišta zvana emocije, i borim se sa njima. Ja sam od onih, koji ne liječe rane, već odsjeku komad mesa, gdje je rana i okolo, da se infekcija ne proširi. Zato, sa bejzbol palicom na ramenu,  idem u susret novom ranjavanju.

Možda sam i mazohista, ili sam borac? Ili jednostavno luda.

Jebi se, Pierrot, ja sam otišla i ostavila Černobil iza sebe – i neću se vratiti.

Autorka: Luna H.

Fotografija: weheartit.com