20 apr Pičke vrište: „Ako muzika ništa ne znači, nema je smisla stvarati”

Jedna od stvari koje najviše volim kod muzike je otkrivanje novih bendova. Kada idem na koncert, preslušam par pesama samo da bih znao šta me očekuje i prepustim bendu da me „kupi” nastupom uživo. Ovaj bend je to uradio već pre refrena prve pesme. Pičke vrište je melodični pank bend iz Zagreba. Bend čine Ivek (vokal i tekstovi), Nino (gitara i prateći vokali), Raši (gitara i prateći vokali), Hill (bas gitara) i Fićo (bubnjevi). Drže se na okupu skoro tri godine. Krajem oktobra 2014. izbacili su album Nedovršena priča, kojem je prethodio demo. Strasti, emocije i entuzijazam su odlika njihovih pesama i nastupa. Nakon što sam ih slušao i upoznao, popričao sam sa njima za Crnu ovcu.

Šta vam je inspiracija tokom pisanja tekstova i komponovanja muzike i šta vas najviše ispunjava tokom stvaranja, proba i nastupa?

Prvo pozdrav svim čitateljima Crne Ovce.
Inspiracija nam je muzika koju slušamo, a Iveku su za tekstove inspiracija stvari koje su mu se dogodile u životu. Najviše nas ispunjava druženje na probama i stvaranje nove muzike, a kod nastupa interakcija sa publikom i, naravno, druženje na šanku poslije.

Odakle vam ideja za ime benda i šta mislite, kako taj naziv utiče na percepciju i doživljaj (pa i predrasude) kod ljudi koji prvi put čuju za vas? Da li je bilo anegdota vezanih za ime benda?

Ideja za ime je došla isto kako i za većinu bendova. Svirka je bila dogovorena, a da se nije ni znalo, trebalo je ime smislit, a i alkohol je odigrao svoju ulogu. Mislimo da je donjelo više dobroga nego lošega, jer koliko smo čuli, ljudima je ime simpatično. Ako ništa drugo, ne možeš ga fulat. Rekli smo to milion puta već i reći ćemo još tolko, ime je takvo kakvo je, šaljivo i pomalo neozbiljno, no mi našu muziku shvaćamo vrlo ozbiljno.

Kad smo već kod imena benda, naišao sam na Youtube duhovitu varijaciju gde akustičnu verziju pesme Sumanut izvodite pod opisom  Pičke vrište vs Pičke šapću. Otkud potreba za tim mirnijim, laganijim aranžmanom? Možemo li očekivati još akustičnih verzija vaših pesama, a možda čak i neki akustičan nastup?

Na probi smo vježbali vokale za Sumanut, samo gitara i vokal. Netko je u tom trenutku rekao: „Pa ovo bi stvarno dobro zvučalo u akustičnoj verziji.” Snimili smo je kod Nineka doma. Sve DIY or die. Ali doslovno. Mikrofon je selotejpom bio zaljepljen za ormar, a pop filter smo napravili od poklopca od sladoleda i najlonke. Jedno lijepo podne uz puno pivi i smijeha. Kad tad ćemo snimiti akustično opet, ali zasad nam je dovoljno ovako.

Sem u rodnom Zagrebu, nastupali ste i u raznim drugim gradovima u  regionu. Nedavno ste imali prvi nastup u Srbiji. Kakvo je to bilo iskustvo za vas?  Koji je to grad u koji najradije idete ili biste želeli da se u njega vratite?

Nastupali smo u Lazarevcu sa beogradskim Fat Kid Loves Cake i grčkim Vodka Juniors u organizaciji Remain Insane Booking-a. O Srbiji i Lazarevcu možemo reći samo riječi hvale. Nemanja i ekipa su nas lijepo ugostili, a o publici da ne pričamo. Jedan od dražih nam koncerata i sigurno ćemo se vratiti i ponoviti to još barem 10 puta. Pa onda još 10, i još 10 i tako u nedogled. Svima preporučamo da posjete LA. Grad u koji najrađe idemo je definitvno Osijek. Jednostavno, prekrasni ljudi sa finim pivom.

Vaši tekstovi  su prilično lični, emotivni i iskreni. Ko je zadužen za pisanje tekstova i muzike? Da li je neka pesma posvećena nekoj osobi? Da li svako od vas ima svoju omiljenu pesmu i koju?

Svi tekstovi su kao dnevnik našeg Iveka. Sve napisano se i stvarno dogodilo. Pokušavamo izbjeći pisanje pjesama da se „popuni rupa”. Trenutno su nam najdraže dvije nove koje su nastale nakon izlaska Nedovršene priče. Tako je uvijek. Kada izbacimo sljedeći album, opet će nam biti najdraža prva koju napišemo poslije albuma. Zato što je novo i uzbudljivo. Nismo ih još odsvirali 300 puta.

Poznato je da je pank uvek bila muzika pobune, koja je ukazivala na negativne pojave u društvu i pozivala na borbu za bolji svet, pa tako i vi imate pesmu Svijet ludila s tom temom. Mislite li da se muzikom i umetnošću može promeniti svest ljudi i da li je to u današnje vreme Sizifov posao?

Ako muzika ništa ne znači i nema težinu i stav prema nečemu, nema je smisla stvarati. Tako da definitivno mislimo da se može promjeniti nešto, samo treba slušati.

Kakvo je vaše mišljenje o trenutnom stanju na pank sceni i kakvi su vaši dalji planovi i očekivanja?

Scena u Hrvatskoj je trenutno vrlo jaka. Gomila bendova, gomila koncerata, čak je i posjećenost dobra u poslednje vrijeme. Mislimo da nema razloga za brigu ako se ovako nastavi. Naši planovi trenutno su svirati što više koncerata i dobro se zabavit usput. Naravno, i pisati nove pjesme. Kao što smo rekli, dvije su skoro gotove.

Ko je najopušteniji, a ko najozbiljniji u bendu? Da li imate neke zanimljive hobije i čime se bavite sem muzike?

Svi smo dosta opušteni, kako mi to volimo reć – svatko na nekom koncertu „pobijedi”. Znači bude „najopušteniji”, ako me razumijete. Ima tu kuhara, instumentara u klinici za tumore, tehnicara radiologije, studenata i niškoristi.

Budući da se magazin zove Crna ovca i da je posvećen svim mladima koji  se osećaju kao crne ovce i ponosne su na to moram vas pitati – Zašto ste vi crna ovca?

Mi smo crne ovce jer znamo popit pivo koje nije naše.

Razgovarao: Darko Janković

Fotografije: Pičke vrište

Free Download putem izdavačke kuće Nocturne Media.