PANK JE TVOJ IZBOR

Par sati posle ponoći, Gile je pešačio ka svojoj kući. Pripit. Pio je kod svoje devojke. Njih dvoje i još nekolicina iz društva. Nešto je zaostalo od Nove godine. Malo piva, vina, domaće rakije, sokova. Gile nikada nije pušio niti se drogirao. Samo alkohol. U trideset i drugoj, još uvek je bio frontmen pank benda i privodio fakultet kraju. Volontirao je u školi sa detetom sa posebnim potrebama. Inkluzija. Trudio se. Plaćali su mu simbolično za to. A devojka – lepa, dobra, bistra, krupnija kao i on, istog muzičkog ukusa. Studentkinja. Njegova prva veza nakon više godina. Nisu se razdvajali. Želeo je da dovrši taj faks. Da se zaposli. Da devojka postane verenica. Da i dalje gura sa bendom i posećuje svirke. Da kao učitelj podučava decu da misle svojom glavom. U tom momentu, bio je istinski srećan. Pank je u suštini „do what you want“, govorio je. Ne moraš da se bodeš u venu ili skačeš po automobilu. Pank je tvoj izbor, tvoja sloboda. Možeš da budeš panker i u slučaju da ne slušaš pank nešto posebno.

Koračajući, u daljini je opazio Aleksa. Išao je na posao, noćna smena. Dvanaesta godina u firmi. Valjda ga je neko od rodbine ubacio nekako. Aleks je morao da prihvati, hteo-ne hteo. Ne odbija se posao tek tako. A posao nije bio lak. Nakon radnog vremena, dosta se muke utapalo u pivo ili votku.

pank-je-tvoj-izbor-blacksheep.rs

 Gile i Aleks su istih godina. Žive u istom kraju. Na pet minuta jedan od drugog. Odrastali su zajedno. Slušali iste stvari. Pre jedanaest godina, nakon novogodišnjeg dočeka, oni su i oformili bend i činili osovinu istog. Ali Aleks već skoro četiri godine nije bio tu. Nije lupao bubnjeve. Gile se dobro sećao prelomnog momenta. U pitanju je bio lokalni umetnički festival i Aleksova svađa sa organizatorom. U suštini nešto banalno. Aleks se nije pojavio. Napio se i zaspao. Čak je i Aleksova devojka prisustvovala svirci, no Aleks nije došao. Tada je onaj mlađi momak iz društva, Zvrka, uskočio kao bubnjar. Postao je bubnjar umesto bubnjara. Kalif umesto kalifa. Iznogud. Stariji su mu u šali krišom dodelili taj nadimak. Aleks je Zvrki od petnaeste godine bio nekakav uzor. Zvrka je odrastao pored Aleksa i Gileta i njihovih svirki. Te večeri je bio solidna zamena.

Gile je u društvu govorio da je Aleks dobrodošao da se vrati kad god želi i da će on uvek biti prvi bubnjar benda. Šta više, bez Aleksa to i nije isti bend i valjalo bi ga preimenovati, možda. Da je Aleks dobar bubnjar i da bi uz više vežbe i discipline postao odličan. Aleks se sve ređe pojavljivao u parku i na sobnim sedeljkama a sve češće u rok-kafiću. Mogao je to da priušti od plate. Govorio je i o registraciji automobila i ugradnji gasa.

Vremenom, Zvrka se ustalio kao bubnjar i pokazalo se da poseduje i određene menadžerske sposobnosti. Poznavao je ekipe iz drugih gradova, mogao je da ugovori svirku, da u poslednjem momentu nađe prevoz ili pojačalo. A bend, bend je imao logo i ime prepoznatljivo u određenim krugovima, snimke sa andergraund koncerata, stari demo-snimak i kakve-takve ambicije, tako da je prvobitno ime benda ostalo. Naravno, često im je falio adekvatan prostor za probe.

Dok je Gile sa devojkom čekao Novu godinu ili se treznio od iste, Aleks je dobio ćerku. Nevenu.

Koračali su jedan ka drugom. Susreli su se. Pozdravili. Gile je bio raspoložen. Čestitao je Aleksu na prinovi. Aleks se zahvalio i pitao ga da li još uvek nastupa. Nastupaće uskoro, na festivalu u susednom gradu, odgovorio mu je. Aleks je žurio na posao. Negde je pukla neka vodovodna cev. Kratko je potapšao Gileta po ramenu. Zatim je svako produžio svojim putem.

Autor: Marko Antić

Fotografija: favim.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.