Ovog maja, umesto da šetam plavu haljinu i plave starke kroz park, ušuškala sam se u crveno ćebe sa rukavima, zagrizla princes-krofnu i slušala kako pada kiša, puštajući misli da lebde kroz sobu i lepe se za redove koji su se smenjivali na ekranu. Naletela...

– Ona ne postoji, je l’ da? – pitam, crtajući razočarani osmeh po svom licu. – Ne razumem. – kaže, otpija malo piva i vuče dim. – Kažem, ne postoji. Ne pišeš ti ni o kakvoj „njoj“. Ti pišeš o sebi, da privučeš druge. –...

Klackale smo se u busu kada je izvadila svoj telefon i rekla: – Onaj tvoj tekst… Morala sam da prekucam onaj deo! Svima sam pokazivala… Suština! U njenim telefonskim beleškama, na displeju, preda mnom se ukazao dobro poznati odlomak jednog decembarskog teksta. Onaj odlomakkoji je...

– Je l’ te gnjavim? – pita, dok me gnjavi. – Gnjaviš me. – kažem, iskreno. – Je l’ ti smeta? – mrmlja mi u kosu. – Ne smeta. – promrmljam i ja, još iskrenije. On misli da sam ja alkoholičarka, zato što mi pivo...

– Jesi ti sad ozbiljna? – pita, dok koračamo kroz park i mimoilazimo se sa ljudima koji se mimoilaze sa drugim ljudima, i sve je puno sveta, proleća, i pogleda. Najviše njegovih pogleda. Obazrivih. Znatiželjnih. Zbunjenih. Oni su najslađi. – Da. Ne. – uhvatim još...

– Hm, da ipak skinem minđuše? – trepnula sam. – Što se mene tiče, možeš i duks. – iscerio se. Isplazila sam se i zakoračila. Kazaljka se zaljuljala od trideset do sedamdeset. Par trenutaka napetosti i… zaustavila se između četrdeset osam i četrdeset devet. Za...

– Šta mu fali? – pita me Beka iznervirano. – Otkud znam. Ništa, valjda. – kažem, i tek da se ne nervira previše, dodam ono što zaista mislim – Sladak je, baš. – Pa daj, tebra, takav bombon ti se nabacuje, a ti hladna k’o...

– Tvoj je problem što si ženska na ivici. – uzdahnula je, pokušavajući da znanje sa časova psihologije upotrebi u praksi. Što je najcrnje od svega, uopšte joj nije išlo loše. – Ženska na ivici. Zvuči kao ime za roman. – nasmejala sam se beznadežno....