Dragi deda. Preći ću odmah na stvar. Kratko i jasno. Nisam bila dobra. Nisam uopšte bila dobra, i znaš šta? Apsolutno mi nije žao. Ove godine sam, po svojoj slobodnoj proceni, odrasla bar tri godine, jer sam naučila da šutnem neke ljude u nezahvalne guzice,...

„Ono što hoćeš – od toga bežiš. Ono što ti treba – nemaš pojma šta je. Ono što si postigla, čini te ponosnom… Ali se i dalje osećaš bedno.“ A onda sam premotala, pa još jednom. I još jednom. Jer, tek tako, negde pred kraj...

Ponekad dođe dan u kom ti ništa ne ide. Seliš se, ruku punih torbi i kesa, i glave pune neophodne papirologije. Kasniš na autobus i kasniš na šalter. Ne uklapaš se svojom čupavošću u skockane prilike na ulici, ne uklapaš se svojom pospanošću u užurbanu...

Imam dvadeset četiri godine, drugarice od dvadeset godina, i najboljeg druga od dve godine. Ćale kaže da je krajnje vreme da počnem da se družim sa ljudima svojih godina. Da se angažujem u nekoj političkoj stranci. Da nađem pravi posao, od kog ću živeti, bar...

– Čuješ li ti sebe? – Što? – Upravo si rekao da mora da bude neobavezno. – Nisam za nešto više, znači, mora. – Ti, dakle, obavezuješ devojku da sa tobom bude neobavezno. Jesi ti normalan? – Pa, kad to tako sročiš, zvuči idiotski. –...

– Nisi ti za zezanje. – Što nisam? – Ma ’de… Ti si mala. – Pa zar male nisu za zezanje? – Male su po pravilu za ozbiljno velike stvari. Duge turbulentne veze, ekstatične vatromete, bolne raskide, i kreativno vaspitavanje dece, ako do bolnog raskida...

– Nedisciplinovana si. – Samo nisam čula alarm. – Neorganizovana. – Samo sam se trenutno pretrpala obavezama. – Brzopleta. – Samo kad mi se ne razmišlja. – Spora. – Samo kad je novembar. Novembar. Jutros sam se probudila u devet umesto u osam. Doručkovala sam...

 – Tužan sam. – Zašto? – Zato što u prečniku od tri hiljade kilometara oko mene ne postoji nijedna osoba koju volim. – rekao je. Ja, s druge strane, nisam znala šta da kažem. A ne znam ni sad, jer – očajna sam u nedostajanju....

– Znam ja da je on ništa. I sam kaže da se očajno ljubi i da je očajan i u svemu drugom. Samo, znaš… – nisam mogla da je vidim ali sam znala da sleže ramenima. – Krivo ti je što nisi imala priliku da...

– Kako to misliš, stavićeš tu biljku tu? – pokušala sam da razumem svoju majku koja je unosila cveće sa terase i ubacila Bendžamina izmedu troseda i dvoseda. Na mesto koje tradicionalno pripada novogodišnjoj jelki. – Molim? – Pitam, što stavljaš Bendžamina tu? – Pa...