30 jan OŽILJAK

Više ni ruke nisu dadilja

Tek rođenom srcu;

I nije važno

Što više ne sabiram srču

U očima, ni krhotine svakog pada u sebe.

Poneki dio još uvijek je tu,

Ostali vise otkriveni pod kišnim

Oblacima, druge vjetrovi

Raznose po rubovima

Poluprazne čaše.

Kažu mi da je fantazija

Dom svake budale,

I da ožiljci ne krvare kada

Pucaju sami po sebi.

A moj dom je

Kuća kožnih zidova

Nakićenih uramljenom krvlju;

Život razbacan po prašnjavim

Uglovima koji dugo nisu gaženi.

Autor: Mladen Đurić

Fotografije: pinterest.com