Ovog ću proljeća

Ovog ću proljeća
sa balkona da istresem kao prašinu
prošlost
pogrešne ljubavi i prijatelje.
Prosut ću po sjećanju otrov
i postaviti mišolovke
da se otruju i ulove
glodari koji su mi godinama grizli kosti i mišiće.
Otvorit ću velike prozore
da pustim sunce među zidove
da isuši na njima buđ i suze.
Ovo proljeće ću da spalim
sve dotrajale i nošene emocije.
Da srušim navike
i sazidam nove do srca stepenice
pa da ih trčeći preskočiš
sa cvijećem u rukama i rupicama na obrazima
i uđeš kroz otvorena vrata bez kucanja
i zatekneš me kako ležim na podu
na sred sobe
spokojna
i sretna
umorna i zadovoljna
nakon renoviranja života.
Da se spustiš kraj mene
i šutke sa osmijehom gledamo
kako sam srušila plafon
i napravila nam pogled na nebo.

Autorka: Luna Hodžić

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Ostavi komentar