Ovčica Mudrić: Najlepši stihovi iz ,,Gorskog vijenca’’ Petra Petrovića Njegoša

 

Jedan od naznačajnijih pesnika u srpskoj književnosti, vladar i vladika, Petar Petrović Njegoš, iza sebe je ostavio neprocenjivo literarno bogatstvo. Njegoš je pesnik koji se u svom delu okreće istoriji i prošlosti, vraća se narodnoj epskoj poeziji, ali prateći i stvaralaštvo svojih savremenika. On spaja tradicionalne vrednosti sa onim što donosi novo doba.

 

Njegos_blacksheep.rs (2)

 

Njegoš je pesnik filozof. U njegovoj poeziji primetne su dve dominantne teme-istorijska sudbina Crne Gore i kosmička sudbina čoveka. Ali, ono što naročito privlači pažnju tumača Njegoševog stvaralaštva jeste gnomski izraz, sažimanje misli, oblikovanje stihova koji podsećaju na mudrosti iz srpske narodne književnosti. Tako se u ,,Gorskom vijencu’’ sreće niz izreka i poslovica, sentenci, aforizama koji su komponovani po ugledu na narodne poslovice. To su stihovi koji se neretko citiraju u svakodnevnim govorima, a tiču se brojnih životnih pitanja i situacija.

 

Njegos_blacksheep.rs

 

*Malen svijet za adova žvala,

Ni najest ga, a kamoli prejesti!

 

 

*U ad mi se svijet pretvorio,

A svi ljudi pakleni duhovi.

 

 

*Ljudi trpe, a žene nariču!

 

 

*U dobru je lako dobro biti,

Na muci se poznaju junaci!

 

 

*Ćud je ženska smiješna rabota!

Ne zna žena ko je kakve vjere;

Stotinu će promijeniti vjerah

Da učini što joj srce žudi.

 

 

*Ko na brdo ak’ i malo stoji

Više vidi no onaj pod brdom.

Ja poviše nešto od vas vidim,

To je sreća dala al’ nesreća!

 

 

 

*Čašu meda još niko ne popi,

Što je čašom žuči ne zagrči;

Čaša žuči ište čašu meda,

Smiješane najlakše se piju.

 

 

 

*Bez muke se pjesna ne ispoja,

Bez muke se sablja ne sakova!

Junaštvo je car zla svakojega-

A i piće najslađe duševno,

Kojijem se pjane pokoljenja.

Blago tome ko dovijek živi,

Imao se rašta i roditi!

 

 

*Al’ tirjanstvu stati nogom za vrat,

Dovesti ga k poznaniju prava,

To je ljudska dužnost najsvetija!

 

 

*Strah životu kalja obraz često.

 

 

*Tvrd je orah voćka čudnovata,

Ne slomih ga, al’ zube polomi!

 

 

*Krv je ljudska rana naopaka,

Na nos vam je počela skakati.

 

 

*Kome zakon leži u topuzu,

Tragovi mu smrde nečovještvom.

 

 

*Spuštavah se ja na vaše uže,

Umalo se uže ne pretrže;

Otada smo viši prijatelji,

U glavu mi pamet ućeraste.

 

 

*Al’ je đavo, ali su mađije

Ali nešto teže od oboje:

Kad je viđu đe se smije mlada,

Svijet mi se oko glave vrti.

 

*Što je čovjek, a mora biti čovjek!

 

 

*Ja sam proša sito i rešeto,

Ovaj grdni svijet ispitao,

Otrovi mu čašu iskapio,

Poznao se s grkijem životom.

Sve što biva i što može biti,

Meni ništa nije nepoznato.

Sv’jet je ovaj tiran tiraninu,

A kamoli duši blagorodnoj!

 

 

*Niko srećan, a niko dovoljan,

Niko miran, a niko spokojan;

Sve se čovjek bruka sa čovjekom:

Gleda majmun sebe u zrcalo!

 

Mirjana Zarić

Fotografije: wikipedia.org

5 Komentara
  • Jovan
    Objavljeno 10:57h, 29 avgusta Odgovori

    Tu nema sta no dodati niti oduziti,. Mnoge bi novokomponovane piece trebalo biti sramota da bill sta pisu pored onog stop je njegos napisao.

  • Popovic Borislav
    Objavljeno 22:16h, 20 decembra Odgovori

    A gde su stihovi posvete prahu oca Srbije?

  • Vladimir Žunić
    Objavljeno 13:29h, 08 marta Odgovori

    Divni i nezaboravni stihovi!

  • Hrvoje Ljubičić
    Objavljeno 23:37h, 21 avgusta Odgovori

    Izvrsno
    Dalmatinac original Imoćanin

  • Mali medvedic
    Objavljeno 08:05h, 20 marta Odgovori

    Ma stalno se mucim sa tim aforizmima! Kako je to Vladici Njegosu laganice islo od ruke!!! Al je djavo, ali su madjije?!!! Ma salim se. Ja citiram Njegosa jos od zabavista. NjEGOS Je NjEGOS!!!

Ostavi komentar