09 okt Ovčica Mudrić: Citati Ive Andrića
Književna kritika uglavnom Ivu Andrića predstavlja kao pripovedača po osnovnom opredeljenju, uzimajući u obzir činjenicu da pripovetka zauzima središnje mesto u njegovom književnom opusu. I kada govorimo o njegovim romanima, uviđamo da su isti sastavljeni od određenog broja međusobno povezanih priča. Priča, pričanje, pripovedanje prerastaju u Andrićevu opsesiju da neretko tematizuje i samu priču i pričanje. On priča o priči vešto vodeći računa da dosegne savršenstvo pripovedanja i time dokazuje svoje majstorstvo pripovedačkog zanata.
-Oko lepote su uvek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi.
-Svi ljudski pokreti proizilaze iz potrebe za napadom ili odbranom.
-Sumnja kad se jednom rodi ne poznaje granice.
-Ko zna od srećnih i slobodnih šta je to samoća?
-Dobrota je u ovom svetu golo siroče.
-Od svega što svet ima i jeste ja sam hteo da napravim sredstvo kojim bih savladao i osvojio svet, a sada je taj svet načinio od mene svoje sredstvo.
-Razočarenje i bol odvode misli u prošlost.
-Sve rob robu robuje, jer nije rob samo onaj što ga vezanog prodaju na trgu, nego i onaj koji ga prodaje, kao i onaj koji ga kupuje.
-Žena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovog sveta.
– Život i rad književnika puni su paradoksa.
– Često se danju i noću (naročito noću) pitam da li ja to samo pišem o nekom koji pati, ili zaista gledam i vidim onog koji pati, ili to ja sam i patim i opisujem svoju patnju.
-Od onog što nije bilo niti će biti prave vešti pisci najlepše priče o onome što jeste.
-Pripovedač i njegovo delo ne služe ničemu ako na jedan ili na drugi način ne služe čoveku i čovečnosti.
– …ali potreba za pričom i pričanjem ostaje, a priča teče dalje i pričanju kraja nema…
Autorka: Mirjana Zarić
Fotografije: wikimedia.org, blic.rs, lojanicafondacija.com
Nema komentara