11 mar Otvorena vrata-najbolja srpska televizijska serija XIV deo: najbolje fore
Vojkan: Ja se gadim na životinje!
Bata: Je l’? Ja se gadim na tebe!
***
Milica: Meni je muka više od ovih pauza u Skupštini. Već sam im tri puta pisala protestno pismo. Oni ništa! Em ne rade petkom, em svaki dan ručaju!
Voja o svojoj devojci: Rekla mi je da je u našoj kući za jedno veče ostarila četiri godine!
Katarina: Što ukupno čini 45, pa se uplašila da joj srce ne otkaže.
***
Kristina: Je li mali, je l’ ti mama bila kasirka, sine?
Dečak: Ne, prodavačica u Simpu.
Kristina (obraća se Dragoslavu): Eto, vidiš, tvoj tip ženske. Jednog dana će trgovačku školu da nazovu tvojim imenom.
***
Katarina: Stvarno, Milice, kakava si to postala. Pretiš drogom, psuješ, seješ smrt! Kao da si dete radikala.
Milica: Da ti znaš kako je našima bilo u ratu! Ciča zima, oni sami i gladni! Neprijatelj svuda oko njih!
Vojkan: Pa, Milice, nisam ih ja ter’o da idu u partizane!
Milica: Ko, bre, priča o partizanima, idiote jedan! Ja pričam o našima!
***
Katarina: Milice, sine, donesi mami pištolj! Malice, kunem ti se, od tebe ću da počnem!
***
Milica: Pali se k’o seljak na politiku!
***
Vojkan: Pao mi je pritisak!
Katarina: Pa, do juče si govorio da imaš hipertenziju, sad je, valjda, nerešeno!
***
Milica: Šta sam ja kriva što su Nemci genocidan narod! Ali, Vagner, pozdravio te Binički!
***
Katarina: Jesam li htela da padnem u nesvest kad su na Dnevniku rekli da je naša zemlja ekonomski najstabilnija u Evropi?
***
Milica: Da je trava dobra, rasla bi u gradu.
Katarina: Ja dole potpisani Dragoslav Jakovljević, mali privrednik sa Čubure, otac dvoje maloletne dece, moralni patuljak i ljudska karikatura, svojom voljom napuštam toplinu porodičnog doma i odlazim u memljivo leglo precvale kasirke, kojoj poklonih ono što od svoje porodice uzedoh.
Dragoslav: Pa, nije uzedoh! Valjda uzeh!
Katarina: Možda sam mogla da napišem oteh!
***
Milica: Znaš, Vojkane, kad već umireš, mogao bi da poneseš jedno pismo za Broza! Nema puno psovki, više onako mladalačko, k’o štafeta!
Bata: Dečak na samrti nosi poruke umrlim rođacima! Interesantno! Pa, to bi bio odličan biznis!
***
Milica: Čim mi neko pomene skupštinu, odmah mi se ubrza puls i skoči mi pritisak i ne znam šta pričam.
***
Katarina: Ćuti i gledaj me dok ti govorim! Bleneš u taj televizor po ceo dan! Čitaš sve moguće novine, upijaš svaku moguću glupost sa nacionalnim predznakom. Još misliš da si normalna! Ti si, bre, našla pa zašla!
Milica: Nisam ja, nego predsednik!
Mirjana Zarić
Fotografije: Otvorena vrata
Nema komentara