Otvorena vrata-najbolja srpska televizijska serija XIV deo: najbolje fore

Vojkan: Ja se gadim na životinje!

Bata: Je l’? Ja se gadim na tebe!

***

Milica: Meni je muka više od ovih pauza u Skupštini. Već sam im tri puta pisala protestno pismo. Oni ništa! Em ne rade petkom, em svaki dan ručaju!

 otvorena-vrata1-blacksheep.rs

Voja o svojoj devojci: Rekla mi je da je u našoj kući za jedno veče ostarila četiri godine!

Katarina: Što ukupno čini 45, pa se uplašila da joj srce ne otkaže.

***

Kristina: Je li mali, je l’ ti mama bila kasirka, sine?

Dečak: Ne, prodavačica u Simpu.

Kristina (obraća se Dragoslavu): Eto, vidiš, tvoj tip ženske. Jednog dana će trgovačku školu da nazovu tvojim imenom.

***

Katarina: Stvarno, Milice, kakava si to postala. Pretiš drogom, psuješ, seješ smrt! Kao da si dete radikala.

 otvorena-vrata-blacksheep.rs

Milica: Da ti znaš kako je našima bilo u ratu! Ciča zima, oni sami i gladni! Neprijatelj svuda oko njih!

Vojkan: Pa, Milice, nisam ih ja ter’o da idu u partizane!

Milica: Ko, bre, priča o partizanima, idiote jedan! Ja pričam o našima!

***

Katarina: Milice, sine, donesi mami pištolj! Malice, kunem ti se, od tebe ću da počnem!

***

Milica: Pali se k’o seljak na politiku!

***

Vojkan: Pao mi je pritisak!

Katarina: Pa, do juče si govorio da imaš hipertenziju, sad je, valjda, nerešeno!

***

Milica: Šta sam ja kriva što su Nemci genocidan narod! Ali, Vagner, pozdravio te Binički!

***

Katarina: Jesam li htela da padnem u nesvest kad su na Dnevniku rekli da je naša zemlja ekonomski najstabilnija u Evropi?

***

Milica: Da je trava dobra, rasla bi u gradu.

 vojkan-otvorena-vrata-blacksheep.rs

Katarina: Ja dole potpisani Dragoslav Jakovljević, mali privrednik sa Čubure, otac dvoje maloletne dece, moralni patuljak i ljudska karikatura, svojom voljom napuštam toplinu porodičnog doma i odlazim u memljivo leglo precvale kasirke, kojoj poklonih ono što od svoje porodice uzedoh.

Dragoslav: Pa, nije uzedoh! Valjda uzeh!

Katarina: Možda sam mogla da napišem oteh!

***

Milica: Znaš, Vojkane, kad već umireš, mogao bi da poneseš jedno pismo za Broza! Nema puno psovki, više onako mladalačko, k’o štafeta!

Bata: Dečak na samrti nosi poruke umrlim rođacima! Interesantno! Pa, to bi bio odličan biznis!

***

Milica: Čim mi neko pomene skupštinu, odmah mi se ubrza puls i skoči mi pritisak i ne znam šta pričam.

***

Katarina: Ćuti i gledaj me dok ti govorim! Bleneš u taj televizor po ceo dan! Čitaš sve moguće novine, upijaš svaku moguću glupost sa nacionalnim predznakom. Još misliš da si normalna! Ti si, bre, našla pa zašla!

Milica: Nisam ja, nego predsednik!

Mirjana Zarić

Fotografije: Otvorena vrata

Nema komentara

Ostavi komentar