Otisci dlanova

U praznim stanovima
na periferiji grada
ljubili smo se
ne pitajući gazdarice za najam

I ništa te jeseni nije slutilo

da ćemo se za par godina mrziti

Bili smo u ovom životu

jedno drugome dovoljni

Ti si kuhao

Ja loše peglala

Imali smo mačku i psa

publiku za naše predstave

i imovinu koju bismo dijelili

kada bi došlo do svađe

Čitali smo naizmjenično naglas

Čarobni brijeg Tomasa Mana

Ja sam spremala ispite

ti odbijao da nastaviš studije

Zaneseno i šutke

znali smo da će tako brzo proći dvadesete

Nismo imali ništa a imali smo sve

Na poklon si mi kupio u fišeku kruške

jer su mi se u decembru jele

Svađali smo se na sred ulice

Ljubili u tramvaju i

starom kinu uz Bogartove filmove

Pravili greške koje su nas nagrizale

Ti nisi u kosi imao sijede

Ja nisam imala bore, čak ni smijalice

Imali smo planove

i nedovoljno ušteđevine

da se otisnemo u svijet

Ne čekajući tridesete

ljubav je spakovala moje kofere

i pustila te da voliš neke druge žene

 

U zidovima iznajmljenih stanova

na periferiji grada

ponekad neko otkrije otisak mojih dlanova

ne znajući da je među njima

na početku novog stoljeća

izgubljena nevinost

moja i tvoja

i ispričana najljepša

obična ljubavna priča.

Autorka: Luna H.

Fotografija: tumblr.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.