Otisak nedelje: Motiv opstanka

Ovu kolumnu koristim da pišem o otiscima koji ostaju za nama dok svakog dana delima koja činimo i rečima koje izgovaramo neprekidno definišemo i oblikujemo naše pojedinačne živote i našu zajedničku stvarnost. Proteklih dana bilo je nekoliko gadnih otisaka, tamnih i neprijatnog mirisa, koji su me naveli da razmišljam o temi inspiracije, ne umetničke, već životne inspiracije, te sile koja je, pretpostavljam, neophodna svakom živom biću, a nama ljudima posebno, iako možda nismo ni svesni potrebe za njom, niti smo svesni njenog prisustva i uticaja koji ima na naše življenje.

Vraćam priču na otiske. Napisaću samo nekoliko redova o njima, i neću ih komentarisati, iako su sadržajno toliko bogati da bih o svakom mogao napisati poseban tekst. Danas me više interesuju druge teme. Dakle, desila se scena sa muškarcem koji se popeo na ogradu mosta (bez ikakve pretpostavke o motivu, sam taj čin je dovoljno dramatičan), i ljudima, stotinama njih, koji su, u prolazu, govorili kako ga treba gurnuti kad već neće sam da skoči, pa da se saobraćaj preko mosta ponovo vrati u normalno stanje. Dalje, otac koji na ulici, naočigled prolaznika i ostatka svoje porodice, jecajući kune sina koga je uhvatio pri pokušaju džeparenja jednog starca. Dva dečaka od po desetak godina, koji se pesniče pred svojim ravnodušnim roditeljima. Dodaću ovde i besmisleno kolektivno naricanje na društvenim mrežama povodom tragičnog događaja koji nas je sve uznemirio.

Nastavljam sa temom inspiracije, ali, umesto prozne tirade, postaviću samo nekoliko pitanja. Ne očekujem odgovore, ali se nadam da ćete makar razmišljati o tome. Ako uzmemo da je življenje vrhunska umetnost, i da je ta umetnost vođenja života apsolutno najuzvišenija, vrednija od vođenja ljubavi, pisanja poezije, stvaranja muzike, slikanja i ostalog, zanima me šta vas inspiriše da vodite svoj život na način na koji ga vodite? Koji su to izvori energije sa kojih se napajate i koji vam pomažu da preživite, i šta su vam vodilje, pre svega u moralnom smislu, koje usmeravaju vaše ponašanje i ophođenje prema drugim ljudima? S kojim to nadahnućem ostavljamo otiske za sobom, i koliko oni verno svedoče o pravoj istini o nama?

Zanima me i odnos dobrog i lošeg. Da li je otisak koji ostaje za dobrim delom ili dobrom rečju snažniji i izraženiji od otiska koji pravi loše delo ili loša reč? Šta je ono što sledi iza toga, kakve su posledice? Da li bi nekome istinski laknulo da je čovek skočio, a on mogao da nastavi dalje svojim putem?

Na kraju ću vam reći da pokušate da u svakom trenutku i svakoj situaciji nikada ne savijete leđa, da ne popustite pod teretom koji vas pritiska, jer ako se jednom savijete, možda se više nećete ponovo uspraviti.

Autor: Milan Jokić

Fotografije: favim.com

Nema komentara

Ostavi komentar