Osakaćena zima

Osakaćena zima bolesno opseda njenu dušu,

i dešava se ono isto pre istog,

i ono isto posle istog.

Ona voli to,  jer misli da zna kako ne bi podnela sušu.

 

I odupire se osrednjoj hladnoći.

Ipak uživa jer je tada srećna,

ili uživa jer nije srećna.

Plaši se jer misli doći će dan kada će osakaćena zima proći.

 

Iskrenost u priznavanju polovičnosti,

i brze smene tog osećanja zaluđenosti koji je utisnut samovoljno.

Iako nasilna samovolja želi večnost,

a osakaćena zima večnu osrednjost.

 

A jednom kada dođu leta i vrućine,

ili zavladaju ledene godine…

Da li će se zrelost njenog duha kajati ili uživati ili tražiti,

čari one zime, osakaćene?

 

Možda veliki broj dana koji će proći,

potisne iz njenog sećanja baš tu zimu i ona ih sve zaboravi.

A živeli su satima tada sa njom.

Plačem i žalim nju što su baš oni odoleli toj poluhladnoći.

Autorka: Ivana  J. Petrović

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.