25 avg Opsena
Zar zaista posle svega
svoju sreću
ne vidiš u mom liku?
Zar ne vidiš kako
pupe britki urlici
zbog tvoje puti?
Kako stružem zvezde sa
neba da bi samo ti
mogla da sijaš?
Zar ne vidiš kako
su se dan i noć urotili
u jedno protiv mene?
Ne vidiš, već odvažno
nastavljaš da mi u lobanji
prišivaš eho tvog glasa.
Svaki tvoj osmeh
osenčena je stranputica
ka sunovratu.
I razdire me što se
nikad neću prelivati
u obroncima tvojih zenica.
Zato mi
oprosti razglagolstvije.
Autor: Miloš Markov
Fotografije: favim.com
Nema komentara